Libanonski Hezbolah je dobio novog šefa, nakon što im je Izrael ubio posljednju trojicu i čitav niz suradnika i mogućih zamjenika. "Vijeće Shura složilo se izabrati njegovu eminenciju šeika Naima Kassema za glavnog tajnika Hezbolaha, noseći blagoslovljenu zastavu na ovom putovanju, moleći Svemogućeg Boga da ga vodi u ovoj plemenitoj misiji vođenja Hezbolaha i njegova islamskog otpora", kaže se u priopćenju vrhovnog savjetodavnog tijela ove libanonske stranke i najveće vojne organizacije na svijetu koja nije pod nadzorom neke države, ako ne računamo na utjecaj Irana. Odluke ovog vijeća konačne su i vjerski obvezujuće za sve članove ove šijitske stranke. Njihove odluke može osporiti samo jedan čovjek u svijetu – ajatolah Seyyed Ali Hosseini Khamenei, vrhovni vođa Irana.
Rođen u Bejrutu 1953. godine, u obitelji podrijetlom s juga Libanona, Kassem se davnih dana pridružio šijitskom pokretu Amal, "Pokretu uskraćenih", u čijem je osnivanju sudjelovao i tadašnji grkokatolički nadbiskup Bejruta Grégoire Haddad. Islamska revolucija u Iranu utjecala je na mnoge libanonske šijite. Šijiti su u svjetskim razmjerima islamska manjina, budući da suniti čine 90-postotnu većinu u islamskom svijetu, pa i u hrvatskom susjedstvu. Kassem se u to vrijeme, 1979. odvojio od Amala i sudjelovao na sastancima koji će kasnije dovesti do stvaranja Hezbolaha, pa nije nikakvo čudo da je on autor pisane povijesti ove organizacije.
Već 30 godina Kassem služi kao zamjenik Hezbolahovih lidera. Nadživio je svog prvog šefa Abbasa al-Musawia, pa Hashema Safieddina i nedavno Hasana Nasrallaha. Jedan mali detalj vrijedno je zapaziti na njegovim fotografijama. Za razliku od Nasrallaha i Safieddina koji su na glavi nosili crni turban i time se deklarirali kao potomci proroka Muhameda, utemeljitelja islama, Kassem nosi bijeli turban. To bi moglo ukazivati da se Kassem vidi kao Sayyed, potomak Muḥamedovih stričeva al-ʿAbbāsa i Abū Ṭāliba i ʿAlīja ibn Abī Ṭāliba ili Muhamedove kćeri Fāṭime.
U svakom slučaju, Kassem se etablirao i kao Hezbolahov glavni glasnogovornik. Dao je čitav niz novinskih i televizijskih intervjua, a tjedan dana nakon što su Izraelci eliminirali njegova šefa Huseina Nasrallaha s tajne je lokacije uputio videoporuku u kojoj najavljuje nastavak rata. Istaknuo je da se u sukobu Hezbolaha i Izraela "radi o tome koja će strana prva zaplakati". Naglasio je da Hezbolah svakako nije ta strana i da su njegove vojne sposobnosti ostale "nedirnute, unatoč bolnim udarcima". Na taj detalj ćemo se vratiti niže u tekstu, no važno je još nešto što je Kassem rekao nakon toga. Zapravo, važno je – što nije rekao.
Naime, spomenuo je da podržava nastojanja predsjednika libanonskog parlamenta Nabiha Berrija da osigura primirje. Prvi put Hezbolahov dužnosnik nije rekao da će njihovi napadi prestati tek onda kad Izrael prestane s napadima u Gazi. Čini se da u Libanonu ipak jača svijest da vezivanje vlastite sudbine i života, uz sudbinu drugog naroda u drugoj državi nije baš mudro.
Vratimo se izjavi o "strani koja će prva zaplakati". Jasno je da Hamas i Hezbolah ne mogu pobijediti Izrael u klasičnom ratnom smislu. Ali to ovim organizacijama, ni Iranu kao njihovom daljinskom upravljaču, nije cilj. Cilj im je trajno ugrožavanje Izraela na svim dijelovima njegova teritorija. Hezbolah to postiže i danas, mjesec dana nakon što mu je Izrael likvidirao tri liderske razine i eksplozijama pejdžera udario na 3000 članova stranke srednjeg ranga. Dok se svi čude kako Hezbolah i dalje uspijeva ispaljivati desetke raketa, čak i pogoditi privatnu rezidenciju izraelskog premijera Netanyahua.
Hezbolah je usvojio i dobro uvježbao doktrinu gerilskog ratovanja i to je ono čime danas gnjavi Izraelce. Ono što rade najbliže je doktrini koju je uvela Pruska u ratu protiv nadmoćnih Napoleonovih postrojbi. Ta doktrina svodi se na povezivanje središnjeg vojnog cilja sa supsidijarnošću nižih vojnih zapovjednika koji imaju ovlasti, pa i odgovornost slobodno djelovati u okviru zajedničke misije. U američkoj vojsci za ovu se doktrinu koristi izraz "mission command" ili "mission-type tactics", a zagovaraju je i vojske mnogih drugih zapadnih zemalja.