Teheranom se širi nervoza zbog očekivane odmazde Izraela, zato što je teokratski režim osvijestio činjenicu kako Washington nema nikakvu kontrolu nad situacijom te da nije pretjerano izgledno da će uspjeti spriječiti Tel Aviv da cilja ključnu energetsku (ili inu) infrastrukturu, javljaju dobro upućeni izvori iz vrha američke diplomacije za CNN.
Iran više nema niti pouzdano zaleđe obezglavljenog libanonskog Hezbolaha, zbog čega se osjeća vrlo ranjivim glede eventualnog napada zemlje s jednom od najsofisticiranijih vojski na svijetu, piše Jutarnji.
Unatoč tome što je Joe Biden Izraelu jasno i glasno poručio da eventualno bombardiranje iranskih postrojenja smatra "neproporcionalnim", a time i "neprihvatljivim odgovorom" na nedavni napad (koji, osim nekoliko šarpnelima ozlijeđenih prolaznika, nije rezultirao ljudskim žrtvama), predsjednik na odlasku globalnoj pozornici nije uspio poslati dojam da situaciju drži pod kontrolom. Naprotiv! Nikada nije bilo jasnije da se Amerika totalno pogubila. Vremešni i kognitivno narušeni predsjednik, koji u sve češćim javnim nastupima jedva završava rečenicu, idealna je metafora za tinjajuću snagu koju SAD trenutno projicira na međunarodnoj sceni, osobito i ponajviše u kontekstu krize na Bliskom istoku.
Da se ne lažemo, Bidena najviše brine scenarij u kojem izraelsko-iranska razmjena "milo-za-drago" eskalira u regionalni rat u kojeg bi Sjedinjene Države bile de facto ugurane mimo vlastitog interesa i bez ikakve kontrole oko razvoja situacije.
Izraelska vlada, za to vrijeme, sustavno ignorira upute State Departmenta, koji ih gotovo očajnički preklinje da vode računa o civilnim žrtvama u Libanonu; baš kao što su (također bez ikakve vajde) radili na početku kopnene invazije Gaze. Ondje je, naime, u ovih godinu dana po procjenama većine relevantnih agencija ubijeno 47.000 Palestinaca. U Libanonu je tijekom prvih tjedana operacije stradalo najmanje 1,400 ljudi.
Iako malo, trezvenih ljudi u vrhu izraelske politike još uvijek postoji. Upravo zato ultradesna vlada Benjamina Netanyahua nije postigla konsenzus oko obujma i plana odmazde, čime se ostavlja malo prostora za optimizam. Na kraju krajeva, Izrael ovoga vikenda slavi Yom Kipur, jedan od najvažnijih židovskih blagdana, zbog čega je život privremeno stao u cijeloj Državi.
Činjenicom ostaje da se Izrael desetljećima priprema za obračun s Iranom, zato što je u srži šijitske teokracije satkan kredo da se "cionistička tvorevina treba istrijebiti s Bliskog istoka prvom prilikom". U tom je kontekstu, smatraju Izraelci, napad najbolja obrana, osobito u trenutku kada je režim vidno oslabljen korupcijskim aferama, kada su Iranci, gladni zbog međunarodnih sankcija, vidno ogorčeni zbog rigidnosti sustava i dvostrukih standarda koji nekolicini "jednakijih od drugih" omogućavaju uživanje u blagodatima uskraćenim običnome puku.
No, problem se krije u činjenici da je Izrael trenutno rastegnut na čak pet linija obrane. Servisiranje vojnih akcija na toliko strana ima svoj vijek trajanja, a trenutno djeluje kao da izraelsko vodstvo toga nije pretjerano svjesno, zbog čega odugovlače s definiranjem daljnjeg plana i konkretnog cilja samih operacija – to su idealni uvjeti za oholost (grč. ὕβρις), kojeg su grčke tragedije prepune.
- Ne možemo sa sigurnošću znati što se događa u vrhu izraelske politike i u kojoj su trenutno fazi glede plana odmazde Iranu. Jedino u što trenutno možemo biti sigurni jest činjenicu da svoje planove do zadnjeg časa neće podijeliti s nama – izjavio je viši dužnosnik iz redova američke diplomacije za CNN, eskplicitno izrazivši zabrinutost i frustraciju tijekom događaja.
U cijelu zavrzlamu ulaze i druge zemlje Arapskog poluotoka, kojima također ne odgovara napeta i neizvjesna situacija.
Katar neumorno razgovara s Iranom, te ključne poruke dotičnih razgovora prenosi svom strateškom partneru SAD-u (koje s Islamskom Republikom još od 1979. nemaju diplomatske odnose). Tvrde da je stav Teherana više-manje konzistentan; priču smatraju završenom ukoliko se Izrael ne odluči na (veliku) odmazdu. No, novi šef iranske diplomacije, Abbas Araghchi, navodno je jako zainteresiran za zaleđe Saudijske Arabije u slučaju izraelskog napada, zbog čega se ovih dana zaputio u Riyad kako bi dogovorio eventualne uvjete suradnje.
Između redaka informacija koje je Katar podijelio s američkim diplomatima, i u Teheranu postoji velika podjela između jastreba željnih konačnog obračuna s Izraelom, i trezvenijih političara koji su svjesni činjenice da im trenutni omjer snaga ne ide u korist.
Zlu ne trebalo, podršku traže i u očekivanim redovima – Rusiji – zbog čega se novi predsjednik reformist Masoud Pezeškian na marginama summita u Turkmenistanu prvi put sastao sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom. Tema susreta bila je dogovor ruskog sustava protuzračne obrane S-400 za eventualno presretanje izraelskog vojnog odgovora. Dvojac je dogovorio i formalni tete-a-tete u Moskvi "prvom prilikom", piše Jutarnji.