Ukrajina izgleda još nije dobila mnogo od obećane vojne pomoći sa Zapada. Ne samo da zapinje opskrba topničkim granatama – EU s ponosom navodi kako se uspjelo dostaviti 700.000 komada u godinu i pol (umjesto milijun komada u godinu dana), a i češke kupovine izgleda "štucaju", piše vojni analitičar Igor Tabak za Jutarnji list.
Još je više problematična isporuka dodatnih protuzračnih sustava koji se iz dana u dan pokazuju ključnima, gdje također svašta od obećanoga kasni – pa će se o donaciji bitnice iz Rumunjske tek početkom rujna raspravljati u tamošnjem parlamentu. Uz to, kada se oružje jednom i donira, nekim zemljama ostaje problem kako će ta tehnika kasnije biti borbeno korištena – tako da uporaba u samoj Ruskoj Federaciji treba posebne dozvole koje teško dolaze, navodno radi straha od "eskalacije rata s Rusijom".
S jedne strane, to je problem u Sjedinjenim Američkim Državama, čiji državni repozitorij satelitskih slika Ukrajina koristi već pet godina i za vojne svrhe (prema riječima viceadmirala Franka Whitwortha iz NGA) – dok navodno traje i rasprava o tome hoće li u nadolazećim mjesecima do kraja mandata predsjednika Joea Bidena uopće biti još dodatnih paketa američke vojne pomoći.
Ne bi li promijenili stav Washingtona oko udara u Rusiji te "eskalacije" rata (kojeg Rusi ionako periodično eskaliraju) – Ukrajina je krajem ovoga tjedna u SAD dostavila i preciznije popise oko 225 konkretnih strateški bitnih ciljeva koje bi se gađalo u Rusiji, uz obrazloženja zašto - no očigledno tu Amerikanci nisu jedini koji oklijevaju.
Naime, niti Europska unija po tom pitanju nije postigla suglasje na sastancima ministara vanjskih poslova i obrane 29. i 30. kolovoza u Bruxellesu. Dok su Ukrajinci tražili protuzračne sustave, obećana im je pomoć u obnovi elektro-sustava, a umjesto opće dozvole za korištenje doniranog europskog naoružanja u Rusiji – mnogo se čulo o EU zadovoljstvu oko obuke ukrajinskih vojnika (navodno do 60.000 ljudi, uz još 15 tisuća do kraja godine, ‘prilagođeno potrebama Ukrajine‘) te osnivanju EU Središta za koordinaciju obuke ukrajinske vojske u Kijevu. Dakle, ustrajno se nastojalo baviti saniranjem posljedica umjesto sprečavanjem uzroka.
Preko šest milijardi eura vojne pomoći iz EU ostalo je blokirano vetom Mađarske i Slovačke, a možda tu nije bez utjecaja ni stav hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji je svoju sramotu prije nekoliko dana ponosno definirao riječima: "Radio sam sve i radit ću ubuduće da se onemogući bilo kakav angažman hrvatskih vojnika u ratu u Ukrajini na bilo koji način, uključujući i sudjelovanje u centrima za obuku".
Dakle, dubinsko razmimoilaženje po pitanju Ukrajine je itekako vidljivo kako na EU-razini – budući da je mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó ubrzo nakon okršaja u Bruxellesu opet osvanuo u ruskom Sankt Peterburgu, navodno na višesatnom sastanku s direktorom Gazproma Millerom – tako i na razini same Republike Hrvatske.
Imajući u vidu razlike na temu Ukrajine između Predsjednika Republike i Vlade RH (kao sukreatora nacionalne vanjske politike), ne čudi onda ni činjenica da sad i Crna Gora s vlastima u Kijevu usuglašava bilateralni sigurnosni sporazum, što u nas izgleda uopće nije na dnevnome redu, piše Jutarnji list.
Sve to događa se u svjetlu aktivnog ratovanja kako u Ukrajini, tako i na pograničnim prostorima Ruske Federacije. I dok izgleda da su Rusi svoje avione za napade po Ukrajini već uvelike izmjestili dublje u državu, u očekivanju moguće dozvole spomenutih ‘dubokih udara‘ – o stanju na bojištima je niz europskih vojnih dužnosnika upoznao zapovjednik Kopnenih snaga Ukrajine Oleksandr Pavljuk, na tajnom vojnom sastanku održanom od 27. do 29. kolovoza u Njemačkoj.
Dok je ostalo pomalo čudno da navodnu temu protuzračne obrane i bespilotnih sustava vojnim kolegama izlaže zapovjednik Kopnenih snaga, a ne zrakoplovac ili predstavnik novouspostavljenog zasebnog Zapovjedništva za besposadne sustave – možda utjecaja na stvari ima i stanje na ukrajinskim bojištima tijekom zadnjih dana.
Naime, ondje se pokazuje kompletnom problematičnom obrana na nizu dosadašnjih točaka bojišnice u Donbasu (posebno prema Pokrovsku, ali sve više i prema Kurahivu, Torecku, Kupjansku i Vugledaru) – dok su ukrajinski resursi izgleda uvelike usmjereni u rusku oblast Kursk.
Takav izbor prioriteta postao je dodatno problematičan naglim pogoršanjem borbene situacije u samoj Ukrajini tijekom posljednjih dana – što se propituje ne samo u javnosti, već i u Vrhovnoj Radi – a ne pružaju tu mnogo utjehe ni vijesti o nastavku umjerenog napredovanja u ruskoj regiji Kursk, otkriva Tabak, inače analitičar portala Obris.org.
Ondje se službeno čulo o dodatnom napredovanju po nekoliko km na više smjerova, uz preuzimanje kontrole nad dodatnih tek 5 kvadratnih kilometara ruskoga prostora te uzimanje nešto dodatnih ruskih zarobljenika (što bi trebalo biti dobro za buduće razmjene).
