Nema puno armija na svijetu koje bi mogle izdržati udarac koji je ovog tjedna pretrpio Hezbollah. Malo je vojski koje bi mogle ostati na nogama nakon što im je u jednoj sekundi onesposobljeno tisuće boraca i viših operativaca, osobito ako ta vojska dolazi iz tako male zemlje poput Libanona, koji ima svega pet i pol milijuna stanovnika.
Međutim, Hezbollah nije obična vojna organizacija. Mnogi drže da je ova proiranska oružana skupina vojno jača ne samo od regularne libanonske armije, nego i od većine svjetskih vojski. Štoviše, smatra se da je Hezbollah vojno najjači nedržavni akter na čitavom svijetu.
Procjenjuje se da vojno krilo Hezbollaha ima oko 100.000 dobro obučenih i visoko motiviranih boraca, te da raspolaže s impresivnim raketnim arsenalom: američki think-tank Centar za strateške i međunarodne studije objavio je da Hezbollah ima između 120 i 200 tisuća raketa, uključujući i protuzračne i protubrodske projektile, kao i navođene projektile sposobne pogoditi duboko u teritorij Izraela.
Eksperti ocjenjuju da je Hezbollah desetorostruko jači od Hamasa i da raspolaže mnogo naprednijim oružjem od ove palestinske skupine. Otuda se pretpostavlja da čak ni visoko sofisticirani Mossadov telekomunikacijski udar na Hezbollahovo članstvo neće bitnije narušiti militarističke mogućnosti ove kontroverzne organizacije.
Zašto je Hezbollah kontroverzan?
Ratovali u Bosni
Prije svega, zbog svoje slojevite i kompleksne strukture koja ne dopušta jednoznačne zaključke o njegovom karakteru. Na primjer, reći da je Hezbollah teroristička organizacija nije posve netočno, ali takva kvalifikacija pokriva samo dio aktivnosti i vojno-političkog programa ove skupine.
Ukratko, Hezbollah je i politička stranka (na hrvatskom jeziku riječ „Hezbollah” znači „Božja stranka”), i društveni pokret, i oružana skupina, i građevinski koncern, i socijalno-humanitarna korporacija.
U političkom smislu, Hezbollah je već godinama važan akter u libanonskom parlamentu i tamošnjoj vladi, pa stranka ima niz ministara i parlamentarnih zastupnika. Na izborima 2018. Hezbollah i njegovi saveznici čak su osvojili parlamentarnu većinu, koju su izgubili na izborima 2022., ali stranka i dalje ima veliki utjecaj u parlamentu.
U vojnom smislu, ova organizacija već desetljećima izvodi brutalne napade na izraelske i zapadne ciljeve, ne samo u Libanonu i Izraelu, nego i širom Bliskog istoka, pa i na drugim kontinentima, pri čemu nisu uvijek „na krivoj strani povijesti”.
Tako su se za jugoslavenskih ratova 90-ih pripadnici Hezbollaha borili u Bosni i Hercegovini protiv srpskih okupacijskih snaga, pomažući Armiju BiH, a još od 2012. bore se u Siriji, gdje su došli na poziv legitimne vlade sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Njihove su velike zasluge u obrani samog Damaska od islamističkih militanata i džihadista – kojima je pomagao Zapad - a uvelike su doprinijeli i slamanju Islamske Države.
UZ to, Hezbollah u Libanonu ima širok dijapazon drugih aktivnosti, gradeći stambene zgrade, bolnice, škole i druge obrazovne ustanove, vrtiće, socijalne službe..., zbog čega neki analitičari ovu organizaciju smatraju „državom u državi”.
Veza s iranskim ajatolasima
Poradi svega toga teško je dati jednoznačnu kvalifikaciju ove organizacije. Amerika je Hezbollah još 1995. proglasila „terorističkom organizacijom”, dok je Europska unija 2013. na listu terorističkih organizacija stavila vojno krilo Hezbollaha, ali ne i političko.
I Arapska liga od 2016. klasificira Hezbollah kao terorističku organizaciju, ali diljem muslimanskog svijeta – osobito u zonama šijitskog islama – Hezbollah je slavljen kao pokret otpora protiv Izraela i Zapada, te kao najveći branitelj Palestine.
I u samom Libanonu ocjene o Hezbollahu su proturječne. Podržavaju ga šijiti i dio kršćana, ističući njegove zasluge u borbi protiv Izraela, dok mnoge sunitske stranke i organizacije tvrde da je Hezbollah potkopao libanonsku državu i da jednostrano vodi Libanon u sukobe. Otuda se može reći da se ocjena Hezbollaha nalazi „u oku promatrača”.
Ova šijitska organizacija sa sjedištem u Beirutu osnovana je 1982. godine kao reakcija na tadašnju vojnu invaziju Izraela na Libanon, pri čemu je Izrael surađivao s kršćanskim falangistima (pristašama kršćansko-demokratske stranke Kataeb). Hezbollah je pritom uvelike nastao kao dijete Irana, odnosno kao plod nastojanja Teherana da objedini niz militantnih libanonskih šijitskih skupina kako bi se efikasnije suprotstavio izraelskoj okupaciji Libanona.
U ideološkom smislu, islamski svećenici koji su osnovali Hezbollah bili su sljedbenici iranskog ajatolaha Ruholaha Homeinija, a ta se „iranska veza” očuvala do danas: aktualni glavni tajnik Hezbollaha, 64-godišnji libanonski klerik Hassan Nasrallah – koji Božju stranku vodi od 1992. godine - u vrlo je bliskim odnosima s današnjim iranskim ajatolahom Alijem Hamneijem.
Samoubilačke akcije
Zapadne zemlje tvrde da je iranska vlada samo između 1983. i 1989. na račune Hezbollaha uplatila više od 400 milijuna dolara, a SAD procjenjuje da Iran i danas financira ovu organizaciju iznosima između 60 i 100 milijuna USD godišnje. Poznato je i da je 1982., kada je Hezbollah osnovan, u Libanon došlo oko 1500 instruktora Iranske revolucionarne garde koji su trenirali i obučavali pripadnike Božje stranke.
Prva veća Hezbollahova akcija – koja je odjeknula čitavim svijetom – dogodila se već 23. listopada 1983., kada se Hezbollahov bombaš samoubojica kamionom-bombom zabio u američki vojni kompleks u Bejrutu i usmrtio 241 pripadnika američkog vojnog osoblja, uključujući 220 marinaca. Iste godine drugi Hezbollahov samoubojica atakirao je na francusku vojarnu u Bejrutu, ubivši 58 francuskih padobranaca.
U Hezbollahovom manifestu iz 1985. navodi se da je cilj organizacije „trajno izbaciti Amerikance, Francuze i njihove saveznike iz Libanona, okončavajući bilo kakav kolonijalni entitet na našoj zemlji”, podvrgavanje falangista „pravednoj vlasti” i njihovo „dovođenje pred lice pravde za zločine koje su počinili nad muslimanima i kršćanima”, kao i omogućavanje „svim sinovima našega naroda da izaberu oblik vlasti koji žele”, uz poziv da odaberu „islamski oblik”.
U suštini, tih godina Hezbollah je imao ideju da Libanon uredi po uzoru na iransku Islamsku revoluciju koja se u Teheranu začela 1979. godine.
Odustajanje od šerijata
No, kasnije je Hezbollah pod vodstvom Nasrallaha donekle revidirao ove ideološke postavke i ublažio „šerijatsku oštricu”, jer se suočio s kompleksnom strukturom libanonskog društva, kojeg čini po otprilike 30 posto kršćana, sunita i šijita, uz niz drugih manjih etničkih i vjerskih skupina (Druzi, Kurdi, Armenci...).
Tako od 1992. Hezbollah sudjeluje na nacionalnim izborima, krajem te godine započinje pregovore s političkim predstavnicima libanonskih kršćana, a 1997. osniva multikonfesionalnu vojsku – u kojoj većinu i dalje čine šijiti, ali ima i kršćana i pripadnika inih denominacija – čiji je glavni zadatak borba protiv Izraela.
Odustajanje od šerijatske države i prihvaćanje fakta da libanonsko društvo ima i kršćanski karakter, Hezbollah je pokazao i prilikom posjeta Pape Benedikta XVI. Libanonu u rujnu 2012. godine. Ne samo da je Hezbollah tada pozvao svoje pristaše da masovno sudjeluju u svečanom dočeku Pape, nego je i angažirao više stotina svojih najboljih agenata da čuvaju Papu od mogućeg atentata islamskih radikala.
Štoviše, uz autocestu kojom je Papa prolazio na putu od bejrutskog aerodroma Božja stranka je postavila plakate s Papinom fotografijom i natpisom na arapskom i francuskom jeziku „Hezbollah pozdravlja Papu u domovini suživota”, a u bazilici svetog Pavla u Harisi, poznatom svetištu Gospe Libanonske, Papu je osobno pozdravio zamjenik glavnog tajnika Hezbollaha, šeik Naim Kasem. Time je Hezbollah pokazao da prihvaća raznolikost libanonskog društva.
„Iz radikalne i militantne oslobodilačke milicije, s čvrstom ideologijom, Hezbollah se transformirao u pragmatičniju, duhu vremena prilagodljiviju organizaciju”, tako u svojoj knjizi „Hezbollah – kratka povijest” (2007.) piše američki autor Augustus Richard Norton, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Boston i predavač na vojnoj akademiji West Point, inače bivši časnik američke vojske koji je 80-ih bio vojni promatrač UN-a na području južnog Libanona.
Novi rat s Izraelom
Nakon završetka građanskog rata u Libanonu (1975.-1990.) Hezbollah se odbio razoružati, te je tokom 90-ih nastavio gerilski ratovati protiv izraelskih okupacijskih snaga, natjeravši konačno Izrael da se 2000. godine povuče iz Libanona. Takav je ishod znatno povećao popularnost Hezbollaha širom zemlje.
Hezbollahov rejting u Libanonu dodatno je porastao 2006. godine, kada su komandosi ove skupine 12. srpnja upali u Izrael i oteli dva izraelska vojnika, nakon čega je izbio tzv. Srpanjski rat između Izraela i Hezbollaha. Na opće iznenađenje, rat je nakon 34 dana završio neriješenim ishodom (obje strane su proglasile pobjedu), pri čemu je u Libanonu poginulo 1200 ljudi, pretežno civila, dok je Izrael imao oko 160 žrtava, mahom vojnika.
Taj neočekivano snažni otpor tehnološki nadmoćnoj izraelskoj vojsci - oličen u tisućama raketa koje je Hezbollah ispalio na teritorij Izraela - pokazao je da je Božja stranka u međuvremenu stasala u respektabilnog vojnog aktera, spremnog na okršaj i s najboljim vojskama Bliskog istoka. Čak je i izraelski general Guy Zur tada nazvao Hezbollah „najobučenijom gerilskom skupinom u svijetu”.
A neposredno nakon tog rata Hezbollah je pokazao i snagu svoje „civilne komponente”, budući da su građevinske firme u njegovom vlasništvu relativno brzo uspjele obnoviti zemlju, razrušenu izraelskim zračnim napadima i jednomjesečnim bombardiranjem. Kako navodi rečeni američki autor Norton, Hezbollahova učinkovitost u obnovi zemlje nakon rata iz 2006. „bila je veća nego učinkovitost američkih vlasti nakon uragana Katrina koji je 2005. pogodio južnu obalu SAD-a”.
Nažalost, povijest se na Bliskom istoku neprestano ponavlja, pa smo ovih dana svjedoci novih žestokih sukoba između Hezbollaha i Izraela, u kojem ponovo stradava nesretna država Libanon. Hezbollah pritom izričito tvrdi da je spreman na rat i da neće zaustaviti neprijateljstva sve dok se Izrael ne povuče iz Gaze.
