Kako bi se to nekoć reklo, turski sultan obišao je svoje udaljene vilajete, saslušao tamošnje valije i objavio raji da se ništa ne brinu, jer on pazi na sve. Drugim riječima, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je nakon posjeta Albaniji i Srbiji poručio da je Turska spremna osiguravati stabilnost i mir na Balkanu.
Erdogan se na svojoj kratkoj balkanskoj turneji sreo s albanskim premijerom Edijem Ramom i srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, s obojicom potpisao brojne sporazume o suradnji – u Tirani tri, u Beogradu 11 – i obojici dao militaristička obećanja: Rami je obećao dronove, a Vučiću jačanje vojne suradnje.
Usput je u Tirani otvorio i najveću džamiju na Balkanu, džamiju Namazgah – čiju je izgradnju financirala Turska – rekavši da je to "poklon turskog naroda braći i sestrama Albancima", te da će džamija "biti mjesto gdje će cvjetati duh mira i solidarnosti".
Bliskoistočni portal Middle East Monitor navodi da je džamija – čiji je kamen temeljac još 2015. postavio osobno Erdogan – "izgrađena u osmanskom stilu s četiri minareta od 35 metara", te da kompleks "uključuje kulturni centar, knjižnicu, izložbenu i konferencijsku dvoranu, ‘muzej suživota‘ i školu Kur‘ana".
Nova džamija ima kapacitet za 8000 ljudi, a nalazi se na parceli od 10.000 četvornih metara nedaleko od albanskog parlamenta. Smještena je u blizini katoličkih i pravoslavnih katedrala, što oslikava jednu pozitivnu društvenu karakteristiku Albanije, netipičnu za Balkan: Albanija je multivjerska zemlja bez vjerskih napetosti. Muslimani, kršćani i ateisti u ovoj zemlji žive ravnopravno i harmonično.
Što kaže ulična legenda: "Albanca možeš izazvati da se potuče zbog svega, osim zbog religije."
‘Naša religija je albanstvo‘
Prema popisu iz 2023., u Albaniji živi 51 posto muslimana i 16 posto kršćana, uz 17 posto nereligioznih ljudi i 16 posto onih koji se nisu izjasnili. Muslimanski korpus čini 46 posto sunita i pet posto bektaša (sufijski red proizišao iz šijitskog islama, čiji je svjetski centar upravo u Tirani), dok je među kršćanima gotovo jednako katolika (8 posto) i pravoslavaca (7 posto), uz neznatan broj evangelika.
Sve ove različite vjerske skupine žive zajedno u multivjerskom skladu, prema starom poučku albanskih lidera iz prošlosti: "Naša religija je albanstvo." Otuda u Tirani, Elbasanu i drugim albanskim gradovima nije rijetkost vidjeti u istom kadru džamiju, katoličku i pravoslavnu crkvu. Kako je svojedobno napisao Deutsche Welle (DW), Albanija je mjesto "gdje hodža i pop zajedno sjede u kafiću".
Taj ekumenski princip albanskog vjerskog mozaika bio je vidljiv i u siječnju 2015. u Parizu na komemorativnom maršu za ubijene novinare satiričnog lista "Charlie Hebdo" – stradale u terorističkom napadu islamskih radikala – kada su četiri religijska predstavnika iz Albanije (sunit, bektaš, katolik i pravoslavac) hodali Parizom ruku pod ruku u povorci.
Albanolozi navode da razloge za miroljubivi suživot religija i visoki stupanj vjerske tolerancije u "Zemlji orlova" valja tražiti u prošlosti te zemlje, odnosno u činjenici da je Albanija situirana na razmeđu svjetova.
"Albanci su uvijek živjeli između Istoka i Zapada. Oni su europski u mnogim starim tradicijama, iako su većinski muslimani. A uvijek je dolazilo i do izgradnje komunikacijskih mostova s katolicima na Zapadu. Naš multireligijski identitet ima istaknuti nacionalni karakter. To je jedinstveno u Europi", tumači za DW Arben Ramkaj, voditelj Centra za međureligijsku suradnju u Elbasanu.
Prva ateistička zemlja
Dio razloga za odsustvo vjerskog fanatizma u Albaniji – kao i za relativno veliki udio nereligioznih i vjerski neopredijeljenih ljudi – moguće potječe iz socijalističkog razdoblja, kada je albanski komunistički lider Enver Hoxha (vladao od 1944. do smrti 1985. godine) zatvorio ili prenamijenio brojne vjerske objekte, proglasivši Albaniju "prvom ateističkom zemljom na svijetu".
Nakon pada socijalizma došlo je do određenog vjerskog revivala, pa je već do 2008. obnovljeno ili izgrađeno 1757 vjerskih objekata, ravnomjerno raspoređenih na sve glavne konfesije: 694 katoličke crkve, 568 džamija, 425 pravoslavnih crkava i 70 bektaških tekija. Danas su te brojke i veće, a nakon Erdoganova posjeta Albanija je dobila i najveću džamiju u regiji, kao turski prilog "miru i stabilnosti na Balkanu", kako se Erdogan izrazio.
Međutim, turski predsjednik na svoju je balkansku blic-turneju donio i neke darove koji bi u budućnosti mogli ugroziti taj mir i tu sigurnost. Kako rekosmo na početku, riječ je o militarističkim obećanjima isporuke bespilotnih letjelica Albaniji i jačanja vojne suradnje sa Srbijom.
Tako se albanski premijer Rama na zajedničkoj konferenciji za novinare s Erdoganom pohvalio da će Turska donirati albanskoj vojsci "znatan broj" kamikaza dronova, što je nazvao "vrlo jasnom porukom" da "Albanija ne može biti napadnuta".
"To je poklon koji dolazi kao snažna poruka Republike Turske da je Albanija nedodirljiva", rekao je Rama, dodavši da taj poklon "nikoga ne treba brinuti", odnosno da nabava neodređenog broja turskih dronova ne znači da će "Albanija ikoga napasti".
Erdogan je prisnažio da će Turska, osim slanjem vojne opreme, pomoći albanskoj vojsci i u vojnoj obuci, što je Rama također pozdravio.
"Vrlo smo zainteresirani i vrlo zadovoljni zbog jačanja albanske vojske i jačanje suradnje (s Turskom) u vojnom segmentu", rekao je albanski premijer.
Povijesna uloga Turske
Samo par sati kasnije u Beogradu, Erdogan je slična vojna obećanja dao i srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Kako prenosi srpsko izdanje BBC-a, i Vučić se na zajedničkoj konferenciji za novinare s Erdoganom, baš poput Rame, pohvalio najavom "jačanja suradnje (s Turskom) u raznim oblastima, a posebno u vojnoj".
"Važno je da uspostavimo mnogo bliže odnose za suradnju u vojnoj oblasti, da napravimo tim koji bi radio na tome. Imamo povjerenje u Erdogana i njegov odnos prema miru i stabilnosti", rekao je Vučić.
Ovu specifičnu "diplomaciju džamija i dronova" Erdogan je na povratku u Tursku novinarima obrazložio turskom "povijesnom ulogom" u sprječavanju tenzija na Balkanu.
"Etničke tenzije na Balkanu predstavljaju veoma kompleksnu sliku u smislu historijske i političke dinamike. Turska ima duboke historijske, kulturne i političke veze s balkanskim zemljama. Ove veze zahtijevaju od Turske da ima aktivniju ulogu u osiguravanju mira i stabilnosti u regiji", kazao je Erdogan, kako prenosi sarajevsko Oslobođenje, koje Erdoganov posjet smješta u širi kontekst turske geopolitičke orijentacije na Balkan.
"Turska je pod Erdoganom značajno počela širiti utjecaj na Balkan (pogotovo zemlje s muslimanskim stanovništvom), kao i na Centralnu Aziju. Od Tirane, preko Sarajeva i Prištine do Beograda, Turska na Balkanu investira u infrastrukturu, turizam, bankarstvo, medije, zdravstvo i obrazovanje. Teoretičari ovakvu politiku zovu neoosmanizam", piše sarajevski list.
To je 21. stoljeće: turski sultani danas više ne dolaze na Balkan s konjicom po harač, nego svoj utjecaj u regiji ostvaruju projekcijom "meke moći" ("soft power") u kombinaciji s vojnom suradnjom. Da parafraziramo Al Caponea: više možete postići s džamijom i dronom, nego samo s džamijom.