Čuveni američki ekonomist Jeffrey Sachs objavio je članak pod naslovom „Rat u Ukrajini je izazvan — i zašto je to važno za postizanje mira”, u kojem dekonstruira dominantni zapadni narativ o uzrocima rata. Tezi o „ničim izazvanoj” ruskoj agresiji Sachs suprotstavlja tezu da je do rata dovelo širenje NATO-a.
„Prepoznajući da je pitanje proširenja NATO-a u središtu ovog rata, razumijemo zašto američko oružje neće okončati ovaj rat. To se može postići samo diplomatskim naporima”, ističe Sachs u članku objavljenom na američkom portalu Common Dreams.
Ovaj globalno poznati američki ekonomist direktor je Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia i predsjednik UN-ove Mreže rješenja za održivi razvoj, te dugogodišnji posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a. Glavno područje interesa mu je borba protiv ekstremnog siromaštva u svijetu, ali slovi i kao oštar politički analitičar, što pokazuje i u ovom članku:
„Što se tiče Ukrajinskog rata, Bidenova administracija je opetovano i lažno tvrdila da je Ukrajinski rat započeo neizazvanim napadom Rusije na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine. Ustvari, rat su izazvale SAD na načine koje su vodeći američki diplomati očekivali desetljeća prije rata, što znači da se rat mogao izbjeći i sada ga treba zaustaviti pregovorima”, piše Sachs.
Pritom ističe da uloga SAD-a ne amnestira Rusiju od odgovornosti za agresiju.
„Prepoznavanje da je rat izazvan pomaže nam razumjeti kako ga zaustaviti. To ne opravdava invaziju Rusije”, napominje Sachs.
Rat je počeo 2014.
Američki ekonomist notira da su do rata u Ukrajini dovele „dvije glavne provokacije SAD-a”, od kojih je prva bila „namjera SAD-a da proširi NATO na Ukrajinu i Gruziju kako bi se Rusija u crnomorskoj regiji okružila NATO zemljama”.
„Druga je bila uloga SAD-a u postavljanju rusofobnog režima u Ukrajini nasilnim svrgavanjem ukrajinskog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014.”, piše Sachs, ističući da je rat „počeo Janukovičevim svrgavanjem prije devet godina, a ne u veljači 2022. kao što bi vlada SAD-a, NATO i čelnici G7 htjeli da vjerujemo”.
Potom Sachs naglašava da Biden i njegov tim „odbijaju razgovarati o ovim korijenima rata”, i to zato što bi „njihovo priznanje (o uzrocima rata) potkopalo administraciju na tri načina”:
„Prvo, to bi razotkrilo činjenicu da se rat mogao izbjeći ili rano zaustaviti, poštedivši Ukrajinu sadašnjeg razaranja i Ameriku više od 100 milijardi dolara izdataka do danas. Drugo, to bi razotkrilo osobnu ratnu ulogu predsjednika Bidena kao sudionika u svrgavanju Janukoviča, a prije toga kao čvrstog podupiratelja vojno-industrijskog kompleksa i vrlo ranog zagovornika proširenja NATO-a. Treće, to bi gurnulo Bidena za pregovarački stol, potkopavajući stalni pritisak administracije na širenje NATO-a”, piše Sachs.
Obećanje Gorbačovu
Poznati ekonomist potom ističe kako „arhivi nepobitno pokazuju da su američka i njemačka vlada u više navrata obećale sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu da se NATO neće pomaknuti ‘ni za inč na istok‘”, ali to obećanje nije održano.
„Unatoč tom obećanju, američko planiranje širenja NATO-a započelo je početkom 1990-ih, mnogo prije nego što je Vladimir Putin postao ruski predsjednik. Godine 1997. stručnjak za nacionalnu sigurnost SAD-a Zbigniew Brzezinski s nevjerojatnom je preciznošću opisao vremenski okvir za širenje NATO-a”, podsjeća Sachs.
Autor potom nabraja niz poznatih i javno publiciranih slučajeva u kojima su vodeći američki diplomati i političari 90-ih godina i kasnije upozoravali Bijelu kuću „da bi proširenje NATO-a moglo dovesti do rata”.
Tako Sachs piše da je čuveni diplomat i „otac Hladnog rata” George Kennan još 1997. u New York Timesu upozorio da bi širenje NATO-a bila „sudbonosna pogreška”, jer se „može očekivati da će takva odluka rasplamsati nacionalističke, protuzapadne i militarističke tendencije u ruskom mišljenju (...) i usmjeriti rusku vanjsku politiku u smjerovima koji nam se definitivno ne sviđaju”.
Nadalje, Sachs podsjeća da je sredinom 90-ih tadašnji Clintonov ministar obrane William Perry u znak protesta protiv širenja NATO-a razmišljao o ostavci, o čemu je Perry 2016. rekao sljedeće:
„U to smo vrijeme blisko surađivali s Rusijom i oni su se počeli navikavati na ideju da bi NATO mogao biti prijatelj, a ne neprijatelj... ali bilo im je vrlo neugodno imati NATO na njihovoj granici i napravili su snažan apel da ne idemo naprijed s tim.”
Ništa oružje, samo pregovori
Kako znamo, Bijela kuća nije uvažila taj apel svog ministra obrane, kao što je desetak godina ignorirala istovrsnu zabrinutost današnjeg direktora CIA-e Williama Burnsa, koji je te 2008. godine, kao tadašnji američki ambasador u Rusiji, poslao depešu u Washington opširno tumačeći ozbiljne rizike od širenja NATO-a:
„Težnje Ukrajine i Gruzije za ulazak u NATO ne samo da dotiču sirovi živac u Rusiji, one rađaju ozbiljnu zabrinutost zbog posljedica po stabilnost u regiji. (...) Eksperti nam kažu da je Rusija posebno zabrinuta da bi jake podjele u Ukrajini oko članstva u NATO-u, s velikim dijelom etničke ruske zajednice protiv članstva, mogle dovesti do velikog raskola, uključujući nasilje ili, u najgorem slučaju, građanski rat. U tom bi slučaju Rusija morala odlučiti hoće li intervenirati”, pisao je 2008. Burns, a 2023. na to podsjeća Sachs.
Zaključno, Sachs upozorava da američko oružje neće okončati ukrajinski rat, već to mogu postići samo diplomatski pregovori:
„Ako bude potrebno, Rusija će eskalirati kako bi spriječila proširenje NATO-a na Ukrajinu. Ključ mira u Ukrajini su pregovori koji se temelje na neutralnosti Ukrajine i neširenju NATO-a. Inzistiranje Bidenove administracije na proširenju NATO-a na Ukrajinu učinilo je Ukrajinu žrtvom pogrešno shvaćenih i neostvarivih vojnih težnji SAD-a. Vrijeme je da prestanu provokacije i da se pregovorima vrati mir u Ukrajinu”, poručuje slavni američki ekonomist.