U trenutku kada je čuo vijest o masakru u školi, Aleksandar Vučić morao je biti zgrožen.
Usred Beograda jedan 13-godišnji klinac očevim je pištoljem hladnokrvno likvidirao osmero đaka i školskog zaštitara. Nije mu se sviđao razred, unaprijed je pripremio listu za odstrel, a masakr je s predumišljajem odlučio napraviti prije nego što navrši 14 godina. Kako ne bi morao ići u zatvor.
Šok, onaj ljudski, nepatvoreni, iskonski šok koji obično prate vijesti o ovakvim tragedijama mogao je trajati minutu ili dvije. Sve što je predsjednik Srbije napravio poslije toga imalo je samo jedan cilj: kako da to krvoproliće upotrijebi za svoj osobni, prizemni, jeftini politički interes.
Jači nego ikad
Vučić je likvidacije koje su potresle Srbiju iskoristio da svima pokaže kako je on je...