Povodom 29. godišnjice raspuštanja logora HVO-a, članovi Udruženja logoraša Mostar su prvi put posjetili prostor bivšeg logora Heliodrom, te položili cvijeće i odali počast žrtvama koje su prošli kroz taj logor.
Predsjednik Udruženja logoraša Mostar, Emir Hajdarović kaže kako je današnji posjet tom mjestu vrlo emotivan, jer od Sveučilišta u Mostaru koje koristi te prostore nisu dobili dozvolu za ulazak, ali ih je za razliku od ranijih godina kapija dočekala otvorena, tako da su uspjeli ući, piše Klix.ba.
Podsjetio je kako je ovo obilježavanje početka raspuštanja logora, što je bio dugotrajan proces, te poručio da će taj dan svake godine obilježavati i sjećati se tortura kroz šta su prošli - da se više nikada nikome ne ponove.
"Neki ljudi su izlazili i dvadeset dana nakon nas. Neki nikad nisu ni izašli. 54 osobe iz ovog logora se vode stradalima ili ubijenima na ovom prostoru ili na crtama bojišnice. Prema slobodnim procjenama ljudi, kroz Heliodrom je prošlo više od 10.000 građana Mostara i Bosne i Hercegovine", podsjetio je Hajdarović.
Ističe kako su u tom logoru bili i ljudi iz Novog Šehera, Jablanice, Stoca, Čapljine i drugih mjesta te da je sjećanje na raspuštanje logora za sve emotivno i danas.
"To je za sve nas ponovno rađanje i ponovno rađanje slobode. Žica je bila granica slobode. Mogli smo kroz nju samo gledati, ali preko nje nismo. To je bila najveća kazna. Bez ikakve osude i valjanog zakonskog razloga smo bili zadržani tu. Mnogi su doživjeli nevjerojatna maltretiranja. Ali od batina je teži gubitak ljudskog dostojanstva, jer su s vama radili što su htjeli. A kada do toga dođe, vi postajete predmet, a prestajete biti osoba", rekao je Hajdarević prisjećajući se teških dana.
Emotivan je danas i Amer Đulić koji ističe da je maloljetni logoraš koji prema svim konvencijama kao dijete nije trebao biti zatvoren.
"Prije dolaska ovdje, bio sam u tri logora, a to su Koštana bolnica, Dretelj i Gabela. Moje punoljetstvo je bilo u ovoj zgradi 27. prosinca 1993. godine. Bio sam 233 dana u logorima HVO-a, a ovaj logor kao i drugi ima posebnu priču. Bio je kritičan jer se svakodnevno ginulo i odvodilo, a da se ljudi nisu vraćali. Često je bilo situacija da odavde odu tri kamiona, a vrati se jedan. Dio logoraša je ginuo, dio je bio ranjavan, a neki su bježali. Strah nam se ulijevao godinama", kazao je Đulić.
Ističe kako je logor Heliodrom bio jedan od najvećih logora u Hercegovini, kroz koji je prošlo desetak tisuća ljudi.
Zbog toga smatra kako je najbitnije u cijeloj priči naglasiti kako su vlasti dosad osporavale obilježavanja godišnjice tih stravičnih događaja, ali da su sada prvi put uspjeli.
"Drago nam je. Imamo cilj napraviti priču i postaviti spomen ploču koja će podsjećati što je bilo u tom razdoblju", rekao je Đulić te naglasio kako se na tom mjestu sagradi muzej Hrvatskog vijeća obrane što smatra nedopustivim i pogubnim.
"To je kao da se muzej Wehrmachta pravi u Auschwitzu. Te stvari nisu spojive. Ovdje bi se trebalo praviti spomen obilježja za 54 ubijena logoraša", poručio je Đulić
Ističe da je iz tog logora izašao 22. ožujka 1994. i da današnji dolazak na to mjesto bude emocije koje su potisnute godinama, te se prisjeća nemilih scena u zgradi iza njega, gdje su bile spavaonice ali i Alena Jazvina, sobnog starješine, koji mu je, kako kaže, nekoliko puta spasio život.
O tome, kako kaže, piše i knjigu, te naglašava da je Udruženje logoraša Stolac, čiji je on član izdalo već tri knjige posvećene logorima, jer sve što nije zapisano i dokumentirano, nije se ni dogodilo, piše Klix.ba.