Iako SDP-ovce tek čekaju unutarstranački izbori koji bi trebali iznjedriti novo vodstvo, pa tako i novog predsjednika i nove politike najjače oporbene stranke, jedna se stvar sigurno neće mijenjati. A to je snishodljivost, netko će reći i pomalo vazalski odnos prema predsjedniku Zoranu Milanoviću. On im na to, kao prava očinska figura, uzvraća paternalističkim odnosom kakvog smo dosad znali viđati samo u HDZ-u, u erama Franje Tuđmana i Ive Sanadera.
Naime, dugo SDP nitko nije tako javno dezavuirao, da ne kažemo i ponizio - kao Milanović. On je ovih dana, govoreći o svojoj kandidaturi za drugi mandat, priznao kako mu druga po rejtingu stranka, kojoj je i sam bio na čelu, ipak treba. Ali iz vrlo pragmatične računice!
- Očekujem podršku SDP-a, trebat će mi, iz niza razloga, da me ne pokradu! - kazao je u srijedu pred novinarima, potvrđujući očekivano, odnosno ulazak u izbornu borbu za novi izborni mandat. Očekuje se da će Glavni odbor SDP-a to i "blagosloviti" na svojoj sjednici u subotu, kada bi trebali potvrditi i 14. rujna kao datum unutarstranačkih izbora.
No, ono što pritom upada u oči je da Milanoviću SDP pritom očito dođe tek nešto kao nužno zlo, logistika bez koje se ne može. Ili se možda samo pravi da je tako, e kako se ne bi zamjerio desničarima i biračima (desnog) centra, među kojima također ima dosta simpatizera?!
Sedam dana ranije, u intervjuu za HRT, dok je još bio dvosmislen oko vlastite kandidature ("O predsjedničkim izborima ćemo razgovarati kad za to dođe vrijeme. Sve u svoje vrijeme!"), Milanović je kazao i sljedeće: "Na parlamentarnim izborima na kraju ne pobjeđuje onaj tko ima najviše, nego onaj tko ima dovoljno. Dakle, predsjednički izbori su druga priča. Tu moraš na svojim leđima nositi stvari i treba ti velika i jaka organizacija, a SDP to jest. Sve u svoje vrijeme. Da te ne pokradu, treba ti 14-15 tisuća promatrača, članova biračkih odbora, to može jaka organizacija. Dakle, nije bitan novac kao takav. Ja sam u zadnjim izborima potrošio 3,5 milijuna kuna, HDZ je prijavio 8 milijuna, potrošio 15 iz svega vidljivoga. Ja sam od SDP-a dobio malo u smislu novca i jako puno u smislu organizacije"...
Drugim riječima - koristit ću SDP-ovu logistiku, kad je već imaju; što ćete, možda i ne bih, ali mora se... Time je Milanović ujedno i potkopao, srozao autoritet budućeg šefa SDP-a, kojem nakon ovoga preostaje tek – podržati Milanovića kao predsjedničkog kandidata druge stranke po rejtingu.
Hoće li to biti njegov nekadašnji ministar Siniša Hajdaš Dončić ili netko drugi, sasvim je svejedno! Odluka o SDP-ovom podržavanju Milanovićeve kandidature će, po svemu sudeći, biti donesena prije unutarstranačkih izbora.
Aktualni predsjednik se tako još jednom potvrdio i kao stvarni šef oporbe, uostalom, svrstao se i pred ne tako davne parlamentarne izbore, svjesno gazeći pritom s obje strane zamišljene linije koja "iscrtava" kršenje ustavnih odredbi, da bi nakon niza upozorenja ipak podigao ručnu i odustao od ulaska u izbornu utrku s liste "Rijeka pravde" za Sabor.
Zbog otvorenog populizma i koketiranja s desnicom, kojeg sigurno neće manjkati u predstojećim mjesecima, Milanović uživa simpatije i u redovima Domovinskog pokreta. Uostalom, ako ništa, veže ih jedna "simpatija": i on i oni obožavaju verbalno cipelariti – Milorada Pupovca. Iz Domovinskog pokreta pritom napominju da nemaju ništa protiv Srba, ali o njemu misle sve najgore. Milanović je u više navrata Pupovcu odricao čak i legitimitet predstavnika srpske manjine... Kako god, predsjednik "domovinaca" Ivan Penava ne isključuje mogućnost da njegova stranka podrži Milanovića u utrci za novim mandatom na Pantovčaku! "Sve su opcije na stolu", kazao je...
Hoće li Milanović na taj način "ujediniti" SDP i DP (dakle, vodeću lijevu stranku i "crnu desnicu", kako su i SDP-ovci i lideri Možemo! nazivali ‘domovince" u nedavnoj kampanji) uoči predsjedničkih izbora, saznat ćemo vrlo brzo. Ali već znamo da su nezadovoljni oni u SDP-u koji smatraju da se vodeća oporbena stranka, zbog vlastite budućnosti i uvjerljivosti statusa vodeće lijeve stranke, jednostavno mora riješiti Milanovićevog tutorstva i samovolje, koja se očitovala i kroz apsurdnu činjenicu da ni čelni ljudi stranke nisu do posljednjeg trenutka znali za Milanovićev plan da upravo on bude kandidat "Rijeka pravde" za premijera.
Kao što znamo, taj je plan propao, Peđa Grbin to nije (politički) preživio. A SDP, po svemu sudeći, ostaje u istom odnosu ovisnosti o Milanovićevim ambicijama. Da čovjeka ne pokradu!
