Subota je, tmuran dan. Nakon jednog oronula žutog mosta i krivudave ceste, gdje je lakše pogoditi rupu nego je izbjeći, vodi nas poljski put. Asfalta ni za lijek.
Uokolo su ruševine, ionako se teški život urušio u sekundi, stravična je treska odlučila sve sravnati sa zemljom. Dok neki gizdavi vjetar bezuspješno pokušava razbiti oblake, izlazimo iz automobila ravno u blato.
Nemoguće ga je izbjeći; otkad smo pregazili zagrebački prag i zagazili u Glinu, doslovce, ljepljivo i hladno tlo stalan je suputnik, piše reporter Jutarnjeg.
- Dečki, trebamo pripremiti teren za dolazak kućice - govori Marijan vojsci od 15-ak ljudi - drugih je 15 na drugoj lokaciji - od kojih ljudi u normalno vrijeme strahuju.
Jer, siju strah, piju, gdjekad i kradu, psuju, krajnje su neugodni, tuku se. ...