U Hrvatskoj teški duševni bolesnici mogu izaći na izbore, što neki naši sugovornici nazivaju ‘travestijom demokracije‘. Trebaju li baš svi o svemu imati jednako pravo glasa?

Jeste li znali da u Hrvatskoj pravo glasa, osim maloljetnika, nemaju samo mrtvi i oni koji su izgubili hrvatsko državljanstvo? Dakle, osobe s duševnim invaliditetom, bez obzira na stupanj psihomotornih teškoća, koje nemaju radnu ni poslovnu sposobnost niti su u stanju brinuti se o sebi, mogu sudjelovati u demokratskom procesu i birati visokosložene moduse upravljanja određenih jedinica. Prilično ludo, zar ne?

Naime, po EU-ovim direktivama ne može se donijeti rješenje o potpunoj nesposobnosti, s obrazloženjem da se time štite ljudska prava tog dijela populacije. Međutim, pošto neki od ovih članova društva, kako je upravo u našem listu posvjedočila majka jednog takvog mladića iz Splita, ne znaju što je lijevo, a što desno - i to ne u poltičkom nego u fizičkom smislu - tko će zaštiti...