Na jednom kraju stola jedan laptop, na drugome drugi i onda uključim Google Translate, upisujem rečenice na hrvatskom, a prijevod na ukrajinski projicira se na zidu pa djeca to nekako uspiju pratiti. Jednostavno, nema drugog načina.
U mojoj školi nitko ne zna ukrajinski ili ruski jezik, a i ćirilice kao pisma slabo se netko sjeća. Čekamo da počne pripremna nastava hrvatskog jezika za naše male Ukrajince, ali ravnateljica se muči kako to organizirati i koga zadužiti jer nemamo nikakvih materijala, pa sada naša profesorica hrvatskog jezika sama pokušava nešto sastaviti. U razredu imam dvoje učenika iz Ukrajine, vjerojatno će ih biti još, teško komuniciramo jer oni ne znaju ni engleski jezik, koji se kod njih ne uči u nižim razredima kao kod nas.
Upute MZO-a
Priča je to uč...