U velikoj studiji objavljenoj u časopisu Molecular Cancer, tim koji vodi uvaženi hrvatski znanstvenik dr. Zdenko Herceg iz Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) u Lyonu, Francuska, otkrio je važne molekularne markere u krvi novorođenčadi koji bi mogli biti povezani s kasnijim razvojem akutne limfoblastične leukemije (ALL), najčešćeg oblika raka kod djece.
Ovi markeri pronađeni su i u kancerogenim tkivima mladih pacijenata i mogu pomoći u predviđanju stope preživljavanja. Ovo otkriće otvara nove mogućnosti za rano dijagnosticiranje i liječenje dječjeg raka, koji je vodeći uzrok smrtnosti među bolestima kod djece.
Istraživanje, koje je proveo laboratorij dr. Hercega na IARCu u suradnji sa 17 institucija diljem svijeta, prati porijeklo raka od samog rođenja. Proučavanjem uzoraka krvi pacijenata od trenutka rođenja pa kroz različite faze raka, uključujući dijagnozu, remisiju i povratak bolesti, istraživači su otkrili ključne promjene u epigenomu – sloju molekularnih informacija koji bilježi utjecaje genetike i okoliša na našu DNK. Epigenom se može zamisliti kao svojevrsni "molekularni dnevnik" koji bilježi izloženosti iz ranog života, uključujući one iz trudnoće, koje kasnije mogu utjecati na rizik od raka.
- Ova studija rezultat je više godina timskog rada i međunarodne suradnje. Kombiniranjem različitih područja istraživanja (kao sto je epidemiologija, molekularna epidemiologija, klinička onkologija i laboratorijska znanost) uspjeli smo otkriti markere koji bi mogli omogućiti personaliziranu prevenciju, rano otkrivanje i terapije za dječji rak - rekao je dr. Herceg, voditelj Odjela za epigenomiku i mehanizme u IARC-u.
Kako bi bolje razumjeli što uzrokuje rak, većina studija fokusira se na uzorke prikupljene nakon što se bolest već pojavila. No, ovaj pristup otežava razlikovanje uzrokuju li identificirani biološki procesi rak ili su samo njegova posljedica. Kako bi prevladali ovaj izazov, istraživači su ispitali arhivirane uzorke krvi prikupljene od novorođenčadi u sklopu rutinskog skrininga. Ovi pronađeni uzorci krvi, otkrili su epigenetske markere koji mogu predvidjeti leukemiju prije nego što se pojavi.
Nakon više od 10 godina praćenja pacijenata, studija je otkrila da promjene u metilaciji DNK—kemijskim modifikacijama koje ne mijenjaju samu DNK—mogu biti važni biomarkeri za predviđanje rizika od leukemija, kao i za odgovor djeteta na liječenje. Za razliku od trajnih promjena u DNK, ove metilacijske oznake mogu se poništiti, što bi moglo objasniti zašto neka djeca dobro reagiraju na terapiju. Studija je potvrđena na više regija, uključujući hispanske populacije u Kaliforniji (SAD) koje su često nedovoljno zastupljene u istraživanju raka, a koje imaju jedne od najviših stopa dječje leukemije.
Ovi molekularni ‘dnevnici‘ mogu pružiti ključne informacije o genetskim i okolišnim čimbenicima koji mogu utjecati na rizik od raka.
Ovi rezultati nude nadu za buduća istraživanja koja će se fokusirati na veće i raznovrsnije populacije kako bi se dodatno istražili rani znakovi upozorenja na dječju leukemiju i poboljšale strategije liječenja.
