StoryEditor
Hrvatskana stolu 4 ponude

Natječaj ulazi u političku fazu, hoće li se Hrvatska osloniti na utjecaj SAD-a ili će igrati na kartu zajedničke europske obrambene politike?

5. prosinca 2020. - 07:56
Jedini kamen u francuskoj cipeli je obrambeni stručnjak iz redova opozicije, koji je zabrinut što će francuski porezni obveznici morati kupiti 'duzinu' novih Rafalea (na slici) koji će zamijeniti ove koji će biti prodani Hrvatskoj.AFP

Hrvatski natječaj za nabavu novih borbenih zrakoplova ulazi u političku fazu. Do 12. prosinca Međuresorno povjerenstvo trebalo bi Vladi predložiti koju od četiri aktivne ponude prihvatiti – novi švedski Gripen C/D, novi američki F-16 blok 70, francuski rabljeni model Rafale ili izraelski polovni model F-16, izrauban i ogoljen na zastarjelu verziju blok 30.

U svjetlu ekonomske krize produbljene pandemijom, odluka koja će hrvatski državni proračun kroz niz godina stajati milijarde kuna nije laka, ali to je tek dio odgovornosti koju natječajno povjerenstvo ima. Sjetimo se da je čak i nabava putničkih Airbusa, u vrijeme nastanka Croatia Airlinesa, postala prvorazredno vanjskopolitičko pitanje i dugo utjecala na odnose sa Sjedinjenim Državama.

Pitanje koje je sada na dnevnom redu jest hoće li se Hrvatska ovog puta osloniti na vanjskopolitički utjecaj SAD-a ili će igrati na kartu emancipacije zajedničke europske obrambene politike, koja je postala ozbiljnom temom u osebujnom predsjedničkom mandatu Donalda Trumpa.

Struka u manjini

Čak i sam sastav natječajnog povjerenstva ukazuje da nije riječ samo o izboru letnih karakteristika i cijeni naših budućih borbenih zrakoplova.

Naime, supredsjedatelji ovog povjerenstva su predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka-Petešić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga viceadmiral Robert Hranj. Aktualni članovi još su potpredsjednik saborskog Odbora za obranu Anđelko Stričak, ravnatelj SOA-e Daniel Markić, ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije general-bojnik Ivica Kinder, predstojnica Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Maja Čavlović, posebni savjetnik predsjednika Vlade dr. Robert Kopal, glavna tajnice Vlade RH Ivona Ferenčić, glavni državni rizničar Ante Matijević, ravnatelj Uprave za političke poslove Ministarstva vanjskih poslova dr. Petar Mihatov, glavni tajnik MORHA Petar Barač, a iz Ministarstva gospodarstva Zvonimir Novak.

Iz oblasti struke, članovi povjerenstva su zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Michael Križanec, brigadir Davor Tretinjak (MORH) i zapovjednik 93. krila HRZ-a brigadir Željko Ninić. U povjerenstvu nema ministra obrane, ali ni izravnih predstavnika 191. lovačke eskadrile koja bi te avione sutra trebala koristiti. Njih posredno predstavlja bivši zapovjednik eskadrile, brigadir Ninić.

Ugrubo, letačka struka je u manjini, što je lekcija koju su naši političari naučili iz prethodnog natječaja koji je dobio Izrael, a poništio interes američkog vojnog giganta Lockheed Martina, kada je shvatio da neće sudjelovati u održavanju aviona koje bi Hrvatska kupila od Izraela. Sad kad su izborili obvezu da Izrael Hrvatskoj smije prodati samo ogoljene, od svake napredne tehnike očišćene "šesnaestice", Amerikanci imaju dvostruko veće šanse da profitiraju od našeg natječaja.

Profitirat će čak ako se iz financijskih razloga, umjesto za izuzetno napredni Block-70 Viper, odlučimo za F-16 Block-30 koji, primjerice, polako izlazi iz upotrebe američkog rezervnog sastava. U Izraelu su ovi avioni tehnološki podignuti na visoku četvrtu generaciju, intenzivno su korišteni, ali ih prije prodaje treba vratiti na početnu verziju, pa će na njihovu održavanju Lockheed Martin svakako lijepo zaraditi.

Zabavna američka kampanja

Što je ovih dana radila tiha diplomacija, o tome nemamo saznanja. Znamo tek da smo u vrijeme ministra Krstičevića od Amerikanaca dobivali Kiowe, MRAP-ove, da su donirali novac za skladište MUP-a i još poneku "sitnicu", ali to je bilo prije i nije bilo zbog ovog natječaja. Jasno da su Amerikanci ovih dana lobirali za svoje proizvode. Nije to ništa nelegitimno ili neviđeno.

Sjetimo se samo koliko su truda Šveđani svojedobno uložili u prvom pokušaju da nam ponude svoje Grippene. Politika jedne države i služi da promovira svoje interese. No, budući da se radi o samo 12 aviona i da na kladionici imaju upisan dvoznak, američkoj je administraciji ovaj posao atraktivan koliko i prodaja kikirikija na Major League Baseballu.

Odlučili su se zato na marketinšku kampanju i u svome veleposlanstvu postavili simulator leta koji mrvicu nadilazi mogućnosti naših roditeljskih budžeta. Na tom je simulatoru jedan naš kolega bez ikakve zrakoplovne ili modelarske licence uspješno poletio i sletio, te usput srušio neprijateljski MIG.

Nema dvojbe da bi brigadir Ninčević na istom uređaju, s hamburgerom u jednoj i Coca-Colom u drugoj ruci, oborio barem jednu eskadrilu. Ukratko, američka kampanja je bila zabavna i usmjerena k emocijama generacije koja nakon pandemije iščekuje novu ekranizaciju Top Guna.

Ili su pak u sudaru s europskim kolegama na ovom natječaju ispali naivni ko francuske sobarice?

Iako je predsjednik Milanović javno u TV-kamere rekao da je najbolje kupiti američki F-16, kolega Biden mu zbog jedne dužine borbenih zrakoplova neće osobito zamjeriti ako ga ovaj iznevjeri. S Macronom je, međutim, sasvim druga priča. Njima je prodaja polovnih Rafalea ipak ozbiljan posao, pa su, kao i uvijek u ovakvim prilikama, ozbiljno uključili svoju diplomaciju.

A gdje su bili '91.?

U još malo pa 30 godina hrvatske neovisnosti francuski ministar obrane bio je u posjetu našoj zemlji svega dva puta – oba tijekom 2020. godine. Pitanje je pomalo otrcano, ali – gdje su bili '91.? Nigdje. Mitterand se u to vrijeme brinuo da ne dođe do deblokade Sarajeva i međunarodne vojne intervencije protiv srpskih snaga.

U avionu koji ga je iz Lisabona vozio u Sarajevo, povjerio se svom ministru Bernardu Kouchneru: "Dok sam ja predsjednik Francuske, francuski vojnik neće pucati na srpskoga vojnika." Tako je Kouchner zapisao u svojoj knjizi "Ce que je crois", a takvih je izjava francuski predsjednik imao još.

Odnosi s Francuskom otoplili su tek 1995., kad je njihov građevinski gigant Bouygues postao koncesionar Istarskog ipsilona. Posao s Francuzima smo tako uspješno sklopili da smo im od 2000. do 2011. nepovratno dali 187 milijuna eura za razliku između planiranog i ostvarenog prometa. Do isteka koncesije 2027. dat ćemo im, prema sadašnjim procjenama, ukupno 3,5 milijardi kuna. No, za to nisu krivi Francuzi, nego naši pregovarači.

Naš prvi predsjednik koji je 2007. posjetio Pariz bio je Stipe Mesić. Jedini koji je tamo pozvan dvaput, 2012. i 2013. godine je Ivo Josipović. Bilo je to razdoblje u kojem su Francuzi pregovarali o koncesiji za Zračnu luku Zagreb. Štoviše, naši su se vodeći političari 2013. zbog tog posjeta posvađali, pa je dva mjeseca nakon Josipovića u Pariz pozvan i uvrijeđeni premijer Milanović.

Kad su konačno potpisali koncesijski ugovor za Zračnu luku Zagreb, Milanovićeva vlada im je odobrila nekih 14 aneksa na izvorni ugovor. Jedna od prvih povlastica koje su Francuzi dobili je odobrenje uvećanja putničkih taksi, iako je u koncesijskom postupku svim interesentima bilo jasno i nedvosmisleno rečeno da se takvo što neće odobriti. Uostalom, upravo je taj odgovor, da nema povećanja taksi, bio razlog zbog kojeg su od koncesijskog natječaja odustali ostali interesenti.

Unatoč ugovorenim povlasticama kroz brojne, a javnosti nedostupne anekse, zagrebački aerodrom je prošle godine, kad je sezona bila sasvim normalna i neopterećena pandemijom, bio jedini hrvatski aerodrom koji je poslovao s gubitkom. Osijek, Rijeka, Pula... svi su poslovali pozitivno osim onoga kojim upravlja francuski konzorcij, a pritom se radi o našem jedinom aerodromu koji nije opterećen sezonalnim kretanjima prometa.

U svakom slučaju, Francuzi su veoma zadovoljni rezultatima koje u Zagrebu ostvaruje njihova uprava, dok se hrvatska strana o tome još nikad nije javno izjasnila.

Gorljivi Banožić

Francuska ministrica obrane Florence Parly nije tajila da se krajem studenoga razgovaralo i o nabavi aviona. Francuski stručni portal avionslegendaires.net napominje da su vrlo velike šanse da se Hrvatska nakon ovog susreta odluči baš za Dassaultov Rafale, preuzet iz pričuva francuskih zračnih snaga.

Portal navodi i da je "hrvatski ministar obrane Mario Banožić gorljivi branitelj europskog ishoda zamjene MIG-ova" te da su hrvatsko-francuski diplomatski odnosi posljednjih mjeseci veoma dobri. To ukazuje na mogućnost da se Hrvatska strateški priklanja emancipaciji i stvaranju zajedničke europske obrambene politike. Jedini kamen u francuskoj cipeli je obrambeni stručnjak iz redova opozicije, koji je zabrinut što će francuski porezni obveznici morati kupiti "duzinu" novih Rafalea koji će zamijeniti ove koji će biti prodani Hrvatskoj.

Upravo je ta rečenica francuskog oporbenjaka ona koja nas brine kad uzmemo u obzir iskustvo u poslovima koje smo do sada sklapali s Francuskom Republikom, odnosno tvrtkama u njezinu vlasništvu. Ako on smatra da će francuski porezni obveznik biti na financijskom gubitku, netko bi po logici stvari trebao biti na dobitku.

U sadašnjim političkim odnosima s Francuskom Republikom i ustupcima koje smo napravili njihovim državnim tvrtkama, dobitak baš i nije bio na našoj strani. Gorljivo zastupanje zajedničke europske obrambene politike je u redu, no u bilateralnim odnosima dvaju zemalja treba jasnije promišljati o hrvatskim nacionalnim interesima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

06. siječanj 2021 12:47