Kako godine prolaze, a čovjek stari, svega mu treba manje, osim, eventualno, lijekova. To, naravno, važi za nas obične, da ne kažem normalne, ali ne i za hadezeovce. Oni neumoljivo grabe do posljednjeg daha, s njima ne možeš biti siguran ni kad su prištekani na stalak za infuziju.
Nama koji trebamo možda ne baš malo, ali umjereno i skromno, zabrana rada nedjeljom neće teško pasti. Dapače, ona će nas vratiti u mladost, trideset i više godina unatrag, kad je pred nama, barem smo tako mislili, stajala blistava budućnost. Vrijedi podsjetiti zbog mladih koji o tome nemaju pojma: u surovom i bezbožničkom socijalizmu sve su nedjelje bile dani Gospodnji, dakle, slobodne, i kome je bilo po volji, mogao ih je provesti u crkvi. Kome nije bilo do hostija, išao je u pekarnice, u to vrijeme jed...