Prije šest godina dočekivali su ih toplim čajevima, suhom odjećom i obućom, sendvičima i sokovima. Majkama su olakšavali prelazak granice noseći im djecu u naručju, čak im i mijenjajući pelene. Ministar unutarnjih poslova ulazio je u autobuse prepune migranata i izražavao im dobrodošlicu, sokoleći ih prigodnim i krajnje ljudskim riječima.
Danas svjedočimo nečemu posve drugačijem: brutalnom pendrečenju nesretnika po pograničnim šumama, modricama i pretučenim rebrima, otimanju novaca, razbijanju mobitela, tjeranju u Bosnu uz usklike kojima se tradicionalno goni stoka. Rulja s društvenih mreža nasilje odobrava frenetičnom strašću; nerijetko u ime kršćanske ljubavi zazivajući još više krvi, čak i smaknuća. Jesu li uopće posrijedi isti policajci, ista država i isti ljudi?...