Preko svoje nećakinje koja na Pagu prodaje voće i povrće stupio sam u kontakt sa Suzanom Jelavić jer mi je ona rekla da mi Suzana može pomoći pri rješavanju invalidske mirovine. Našli smo se u jednom lokalu, pokazao sam joj svoje papire koje sam imao i sve joj ispričao, a ona je rekla da za tri tisuće eura neće biti problema za dobivanje mirovine...
Dao sam joj u dva navrata po tisuću i pol eura, a nakon što me je zavlačila godinu dana, tražila mi je još tisuću i pol eura... U srpnju 2006. godine me je zvao dr. Rebić, rekao mi je da nema dovoljno materijala, odnosno dokumentacije i da će me opet zvati. Jelavić je i dalje tvrdila da nema problema.
Dva puta sam davao zahtjev za mirovinu, a nakon dvije godine dobio sam predrješenje. Sve nalaze koje sam imao davao sam Suza...