Paul McCartney nije se premišljao kad ga je stari prijatelj, koncertni promotor Ron Delsener, pozvao na koncert Cimafunka u New Yorku. "Ima jedan od najboljih nastupa uživo koje sam ikad vidio", rekao je Ron Paulu, u želji da mu otkrije ovog mladog Kubanca.
Preporuka je stigla od čovjeka koji je na početku karijere organizirao prvi nastup Beatlesa na otvorenom, a kasnije i mnoge velike "gigove", uključujući koncert Simona & Garfunkela u Central Parku.
Cimafunk je nastupio u klubu "Stephen Talkhouse" u New Yorku, a McCartney je došao u pratnji kćerke Stelle. Diskretno je sjeo blizu bine, odakle su stizale pjesme "Funk Aspirin", "La Papa", "Relajao", "Paciente", Cimafunkova verzija "Sex Machine" Jamesa Browna...
Klub je mali i bilo je jako vruće, ljudi su ludovali, plesali i znojili se, ali 80-godišnji Paul je u koncertu uživao do kraja. Prije nego će otići, priuštit će čarobni trenutak Cimafunku i pratećem bendu: pozdravio je glazbenike i zahvalio im što su imali "tako dinamičan nastup s tako dobrim zvukom", posvjedočio je jedan od organizatora.
"Paul McCartney je legenda, jedan od najvažnijih umjetnika u povijesti. On zna! Zna sve o glazbi, o showu, o flowu i grooveu, imati njegovu podršku i odobravanje je najveća moguća stvar", rekao je Cimafunk za OnCuba News, američku komunikacijsku platformu s akreditiranim dopisnikom u Havani, kojoj je cilj biti "komunikacijski most između Otoka i Sjedinjenih Država".
Tim su "mostom" nekim sretnim slučajem spojene i moje uši s Cimafunkovom glazbom, zahvaljujući blagoslovljenom algoritmu koji je iz svemrežja iščupao ovu vijest i gurnuo mi je pod nos. I, naravno, slavnom Macci bez kojeg je ne bi ni bilo.
Zar nam uvijek mora neki anglosaksonac, poput Rya Coodera prije četvrt stoljeća, otkrivati velike kubanske glazbenike? I za koje ste od njih još uopće čuli od vremena kad ste doznali da postoje Compay Segundo, Ibrahim Ferrer i ekipa?
No, dok je Buena Vista Social Club bio klub umirovljenika koji su, nestvarno nadareni, doživjeli novu glazbenu mladost nakon preduge hibernacije, Cimafunk je mladić pred kojim "stoji život, stoji cijeli vijek". Pun erotsko-glazbene energije, kojom nisu nabijene samo njegove "nabrijane" pjesme, nego i strastvena laganica "Salvaje" ("Divlji"), pjesma "o fragmentima ludila koji se kriju u našim žudnjama i tijelima", kako stoji u njezinom opisu na YouTubeu.
Tamo je predstavljena s dva spota odnosno "poglavlja". Na prvi treba kliknuti zbog bolje zvučne slike, a drugi je pak posebno vizualno iskustvo koje kulminira nadrealističkom "odbojkom" s krvavim srcem na nekom proplanku. Stihovi su o ljubavnom odnosu u kojem nema "ni logike, ni razuma, ni kočnica" i nakon kojeg "ostaje samo smisliti još jednu blesavu pjesmu". Da blesavu?!
Iako je u profilu na Spotifyju predstavljen kao "jedan od velikih showmana današnjice, koji se proslavio nastupima uživo sa svojim bendom od devet članova iz Havane", brojke s tog streaming servisa i YouTubea ne "preslikavaju" taj Cimafunkov rejting. No, vrijeme je svakako na njegovoj strani.
Upravo je "on the road" u Americi, gdje kroz rujan i listopad ima 23 koncerta. Ovog ljeta obišao je i Europu, s jednako gustim rasporedom, koji je uključio i sudjelovanje na Glastonbury Festivalu, u sekciji Glasto Latino.
Nastupit će i u Hollywood Bowlu s kubanskim veteranom Chuchom Valdésom, koji mu je dao ruke u "Salvaje" zajedno s Lesterom Snellom, bliskim suradnikom Isaca Hayesa tamo još od "Shafta".
U programu Glastonburyja Cimafunk je najavljen kao "najnovija kubanska senzacija", što je citat iz New York Timesa, te rečenicom nestora funka, Georgea Clintona: "Cimafunk je iduća velika stvar." Zna Clinton; zajedno su proizveli "Funk Aspirin", pjesmu koja je blistavi ulaz u lanjski Cimafunkov album "El Alimento", na kojem mu se u jednoj pjesmi pridružio i CeeLo Green. Mladić je itekako prepoznat i priznat među kolegama.
A da poštuje svoje kubanske glazbene pretke, dokazat će i u pjesmi "El Potaje" s EP-ja "Cun Cun Prá", gdje će povezati disko zvuk s doprinosom ne samo Valdésa, nego i velike Omare Portuondo te Pancha Amata i Orquesta Aragón. A zapaljiv je i spoj njega i Los Papinesa u "No me alcanza" na "El Alimentu".
Uostalom, na Spotifyju je predstavljen kao "glazbenik kojem je cilj ritmičkom inovacijom osvježiti konvencionalne zvukove": "Donoseći ono najbolje u kubanskoj tradiciji, te unoseći u nju stilove iz Afrike i SAD-a, Cimafunk redefinira suvremenu kubansku glazbu, afro-latinoamerički identitet i fuziju crnačkih kultura."
Koliko su energični i zavodljivi live nastupi "velikog showmana današnjice" lako ćete provjeriti na YouTubeu, bilo da je riječ o koncertu u unikatnom havanskom klubu La Tropical (gdje sam 1999. imao divnu priliku uživati u koncertu Los Van Vana, a zbog Cimafunka rado bih se ponovno uputio tamo) ili kolaboraciji s Nu Deco Ensembleom na pozornici u Miamiju. Morate doista biti mumija da vas taj energetski naboj ne uzbudi jednako kao i vitalnog "čiču" McCartneyja.
OK, sad kad sam vas za vaše dobro nagovorio da se bacite na Cimafunkovu playlistu - neveliku, ali jaku - vrijeme je za obvezne biografske podatke.
Rođen kao Erik Iglesias Rodriguez, odrastao je u kubanskoj regiji Pinar del Rio, koja je središte proizvodnje duhana na zapadu Kube. Još kao mali počeo je pjevati u crkvi, svirajući neku "čudnu trubu" koju mu je netko poklonio. Kao tinejdžer bavio se reggaetonom i tradicionalnim kubanskim stilom "trova", ali pronašao je svoj ritam nakon što se preselio u Havanu i zaronio u tamošnju bogatu funk scenu.
Svirao je u različitim bendovima prije nego što je počeo nastupati kao Cimafunk. A to njegovo umjetničko ime "prerada" je riječi "cimarrones", koja se odnosi na Afrikanace koji su pobjegli od ropstva na Kubi i formirali izdvojene zajednice kako bi zaštitili jedni druge.
"To je za mene uvijek bila osnova afrokubanske kulture: ljudi koji stvaraju, žive i rastu u zajednici", rekao je on za Rolling Stone, a pokazat će se da na taj način on stvara glazbu i sve što ide uz nju.
Napustio je treću godinu medicinskog fakulteta kako bi se u potpunosti posvetio umjetničkoj karijeri, ali mu se isplatilo. Njegov debitantski album iz 2017., "Terapia", iznjedrio je hit "Me Voy", koji je poharao Kubu i doveo do turneja po cijelom svijetu.
Na svom drugom albumu, "El Alimento", umjesto da zacementira svoju već provjerenu verziju afrokubanskog funka, on ga sljubljuje s američkim funkom, rapom i soulom, izvlačeći nit koja povezuje crnačke umjetničke forme u Americi i na Karibima.
"Ona je oduvijek tu", rekao je Cimafunk za Rolling Stone. "Glazba na koju se pleše u Americi pod utjecajem je afrokubanske glazbe, a ona, koju tamo slušamo, pod utjecajem je američke. To je bilo pomiješano i ranije kod mnogih - od Marvina Gayea preko Jamesa Browna do Princea. Svatko nosi taj miks duboko u sebi."
Cimafunk velik dio onoga što čujemo na albumu pripisuje svom partnerstvu s producentom Jackom Splashom. Kad su se udružili, odmah je bio oduševljen svime na što ga je Splash "obratio", kao što je hip-hop stare škole i hrpa groovea iz 1970-ih i 1980-ih.
Kaže da, naravno, zna za veliki hit "California Love" u verziji Tupaca i Dr. Drea, ali Splash mu je poslao original Ronnieja Hudsona i Street Peoplea iz 1982., "West Coast Poplock", i on je otkačio na njega: "Poludio sam i rekao: ‘Vau! Ovo je prefunky!‘" Utjecaj se itekako čuje u himničnoj pjesmi "Esto es Cuba" ("Ovo je Kuba").
"Njihova međusobna razmjena utjecaja rezultirala je albumom nabijenim radikalnom energijom, koja vas snažno privlači u Cimafunkovo magnetsko polje", ocjena je Rolling Stonea, koji je album "El Alimento" uvrstio na 23. mjesto od 50 najboljih albuma 2021. godine.
Osim Chucha Valdésa i Lestera Snella, koji pojačavaju dramu barokne balade "Salvaje", Cimafunku se pridružuju kolumbijski bend ChocQuibTown i Jamajčanin Stylo G, u spletu elektro-funka i udaraljki na "La Noche".
O Georgeu Clintonu, s kojim se udružio na pokretačkom "Funk Aspirinu" Cimafunk govori s velikim respektom: "Što se ove vrste glazbe tiče (funka - op.), on je najvažnija osoba na svijetu." No, kaže da su njih dvojica bili potpuno opušteni jedan uz drugog, poput starih prijatelja, satima razgovarajući o Clintonovoj ljubavi prema afrokubanskim glazbenicima: "Kao da smo u Havani kupili bocu najgoreg ruma, otišli na Malecón i razgovarali o životu, o glupostima, o našim snovima."
Suradnje na albumu "El Alimento" odražavaju snažan smisao za zajedništvo koji utječe na sve što radi Cimafunk. Njegov bend je vrlo usko povezan, sastavljen isključivo od kubanskih glazbenika. Sebe vidi kao dio te cjeline i sve suradnike drži važnim dionicima svoje umjetnosti.
"Rolling Stoneu" će tako, nakon intervjua preko Zooma, naknadno poslati popis od 20 imena, među kojima su i fotografi i članovi produkcije, koji su na ovaj ili onaj način uključeni u projekt. Da slučajno nekog ne izostavi...
Oni su mu pomogli da obiđe svijet osvojivši obožavatelje svojom hiperenergičnom pojavom na pozornici. Pritom je postao promotor ne samo kubanskog funka, već kubanske kulture uopće, pa je časopis "The Nation" 2019. sugerirao da bi usred sankcija Kubi za Trumpove ere njegova glazba mogla izgraditi "kulturni most" koji je "nužan, hitan i važan".
No, iako ga karijera nosi u novim smjerovima, kroz glazbu se stalno vraća korijenima: "Želim stvarati hip-hop, želim stvarati rock, želim stvarati neke otkačene hitove", kaže. "A glavna stvar koju ću nastaviti raditi je unositi tu afrokubansku srž u sve", izjavio je lani.
Dakle, ako ste zaglavili u "Buena Vista Social Clubu" što se kubanske glazbe tiče, morate se pomiriti s time da je većina raspjevanih umirovljenika iz njega mrtva. A Cimafunk je tako živ, energičan i perspektivan, stoga obratite pažnju na novu veliku stvar s Kube sa svjetskim potencijalom.
I prigrlite "El Alimento" kao ultimativni ljetni album bar za bablje ljeto. Ako je momak dobar Paulu McCartneyu i Georgeu Clintonu - zašto biste se vi opirali?
(Za širi uvid u Cimafunkov opus najbolje mjesto je njegova službena web stranica https://cimafunk.com/.)