U četvrtak je u Zagrebu održana memorijalna utakmica u sjećanje na Dražena Petrovića. Povodom njegovog skorašnjeg 60. rođendana koji bi proslavio da je i dalje s nama, u sjećanje na u automobilskoj nesreći 1993. godine preminulog košarkaškog velikana okupila se u zagrebačkoj Areni krema europske košarke, uz dolazak i nekih NBA zvijezda. Odigrana je i revijalna utakmica Hrvatska - Tim Dražen.
Među posebnim gostima bio je i bivši srpski košarkaš Vlade Divac, u igračko vrijeme Draženov suigrač iz reprezentacije. Kad je spiker pročitao njegovo ime, dvoranom su se prolomili zvižduci. Aco Petrović je pokušao primiriti situaciju, ali svima je bilo jasno kako je tome kumovao incident koji datira još iz 1990. godine. Tada je nakon susreta finala Svjetskog prvenstva u košarci odigranog u Argentini između reprezentacija Jugoslavije i SSSR-a jednom navijaču emigrantu Divac oteo hrvatsku zastavu. S vremenom se navodilo i gaženje zastave, pljuvanje, ali suština je ostala ista. U smiraja raspada Jugoslavije Divcu je zasmetala hrvatska zastava. Što ljudi teško zaboravljaju.
Međutim, prisjetimo se ipak što se tada točno dogodilo. Ne samo kroz snimku tog događaja, nego i sjećanja aktera. Naime, navijač koji je bio vlasnik te zastave je svojevremeno za argentinske medije (Pagina 12) prije sedam godina govorio o tom incidentu.
- Ja nisam Hrvat, nego Argentinac, sin Hrvata. Rođen sam u Rosariju, a na Svjetskom nogometnom prvenstvu sljedeće godine ću navijati za Argentinu protiv Hrvatske. I da, ja sam čovjek koji je ušao u dvoranu Luna Park s hrvatskom zastavom, ona je obiteljska stvar. Ali, da budem iskren, Divac mi je uzeo zastavu, ali ju je kasnije i vratio. Nikad nije pljunuo na nju, niti je gazio. Otimanje zastave je bilo uvredljivo, pokazao je manjak poštovanja, ali nije pljunuo na nju - izjavio je tada 68-godišnji Tomas Šakić za argentinsku Paginu12, a prenijele su Sportske novosti.
Kazao je kako je tada navijao za Hrvate iz Jugoslavenske reprezentacije, Kukoča, Petrovića, Čuturu, ali je također mislio i da je Divac Hrvat.
- Navijao sam za Hrvate iz momčadi, Kukoča, Petrovića, Čuturu. Mislio sam da je i Divac Hrvat. Tek u trenutku kad mi je uzeo zastavu, shvatio sam da je Srbin. Oteo mi je zastavu i pobjegao. Bilo mi je teško kretati se jer sam imao tešku fotografsku torbu. Fotografije to ne pokazuju, ali u jednom trenutku smo bili blizu deset centimetara jedan do drugoga, licem u lice, borili se za zastavu. Ja sam imao 180 centimetara, a on 212. Dražen je stajao na drugoj strani, tek su mu kasnije rekli što se dogodilo.
Tvrdi da su mu mnogi čestitali na tom potezu.
- Nakon tog incidenta počeli su me zvati ljudi iz Australije, Europe...Bio sam u kontaktu s hrvatskom zajednicom, ljudi su bili sretni jer je svijet vidio zastavu koja je bila zabranjena od 1945. godine.
Što je sve rekao, što se točno dogodilo, možete pročitati OVDJE, kao i OVDJE.
Taj je cijeli događaj kao i raspad bivše države te pogotovo sve ono što se događalo na ovim prostorima poremetio odnose između dotad odličnih prijatelja Dražena i Divca. O tome je snimljen i dokumentarni film "Jednom braća".
