Presjekla je osmina finala Eura sve reprezentacije u dva dijela nokaut faze, gdje će se po najbolja vrsta sa svake strane susresti u velikom finalu. Kada su određeni parovi osmine finala, odmah je velika suprotnost iskočila, bola oči. Na ovoj "bogatijoj" polovici, sami velikani, Španjolska, Njemačka, Francuska, Belgija, Portugal, sve momčadi koje poziraju kao potencijalni favoriti za osvojiti natjecanje. A s druge strane, naočigled lakši dio ždrijeba, podario nam je današnje četvrtfinalne parove Engleska - Švicarska i Nizozemska - Turska.
U engleskom jeziku postoji izraz "falling upward", koji opisuje nekoga tko sve radi pogrešno, loše, ali i dalje dobro napreduje, iako nikome nije jasno kako, kontra svih zakona, pravila i razuma. Teško se može naći bolji opis od toga za reprezentaciju Engleske na ovom Europskom prvenstvu. Jedna pobjeda u grupi koja je skoro jednoglasno proglašena najgorom na prvenstvu, pa još i katastrofalno, panično izvlačenje duboko u sudačkoj nadoknadi protiv Slovačke, nije Engleska ničim ispunila visoko postavljena očekivanja.
Nacionalna vrsta puna je zvijezda iz najjačih svjetskih klubova, ali svaka utakmica bila je borba do samog kraja. Mogu se Englezi pohvaliti tek jednom pobjedom u 90. minuta, i to protiv poluraspale Srbije, a da nije Jude Bellingham izvukao malo svoje realovske magije u zadnjim sekundama utakmice protiv Slovačke, pričali bismo danas o najvećoj sramoti Eura.
Ipak, provukli su se Englezi, na kraju, nema im se što zamjeriti, pa upravo na takav način često i igraju prvaci. I dalje po kladionicama predvode utrku za prvaka, iako to mogu najviše zahvaliti spomenutom ždrijebu, koji im je s puta do finala maknuo sve "teškaše" i donio Slovačku, Švicarsku pa Tursku ili Nizozemsku.
Iako bi u pravilu susret Engleske i Švicarske vagu nagnuo debelo u stranu otočana, mlakost i pasivnost Engleza, uparena sa razigranom Švicarskom predviđa nam gustu, neizvjesnu utakmicu.
Pogotovo će Švicarci biti ponosni na pobjedu od 2-0 protiv Italije u osmini finala, više od rezultata veseli i igra, nisu Talijani mogli ni "disati", nije bilo opasnosti po gol Švicarske.
Nije protiv Italije bilo odskakanje od norme, nastavak je to bio na dobre predstave iz grupe, pobjede protiv Mađara, a domaćini Nijemci su im "ukrali" dva boda i prvo mjesto preko Füllkruga u zadnjim minutama.
Sada Švicarci kreću po drugi veliki skalp, zamislite samo, izbaciti Italiju i Englesku u dvije utakmice. Ne čini se nimalo nerealno, vodeći se po do sada viđenom. Može netko reći, nisu Talijani bili dobri, ni sjena one Italije iz 2021. godine. Ali nisu ni Englezi, dva finalista prošlog Eura izgubili su svoju čar, Švicarska im je ovaj put potpuno ravnopravna.
Kratka pauza nakon Engleske i Švicarske preselit će nas iz Düsseldorfa u Berlin, na ikonski Olimpijski stadion gdje će na teren u 21 sat istrčati Nizozemska i Turska. Na suprotne su načine izborili četvrtfinala, Nizozemska je lakoćom "pregazila" Rumunjsku, dok je Turska morala čuvati prednost i strepiti do kraja protiv Austrije. Reći će neki i najmanje atraktivan par četvrtfinala, ali podarile su nam ove dvije reprezentacije pregršt uzbuđenja u svojim dosadašnjim putevima na Euru. Dok Turci u prosjeku bilježe više od tri gola po utakmici, zanimljivi su bili i Nizozemci, preokretom protiv Poljske i ludilom od pet golova u porazu od Austrije.
Glavni likovi bit će mladi igrači, Cody Gakpo i Xavi Simons već postaju standardni nosioci nizozemske reprezentacije, dok se s druge strane gleda u Ardu Gülera, 19-godišnju zvijezdu u usponu. Već je oduševio, ispunio očekivanja donijevši pobjedu protiv Gruzije jednim od najljepših poteza Eura, dok je protiv Austrije namjestio gol za 2:0.
Obje momčadi nadaju se pobjedi, polufinalu, nije Nizozemska više ona stara, kada je bila strah i trepet u cijelom svijetu, ali i dalje ima razloga ciljati na najvišu stepenicu. Bilo kako bilo, neutralni navijači mogu očekivati uzbudljivu utakmicu.