Split je još jednom pokazao svoje sportsko lice jer uspješno je završen i odrađen 23. Split maraton i to unatoč lošem vremenu koje nije mazilo trkače kao ni organizatore, a natjecanje je bilo podijeljeno u dva dana. Prvi dan otvorili su najmlađi utrkama “Dječjih milja” koje su nakon tri godine pauze opet uvrštene u program, a nakon njih u nešto većem broju sjurili su se oni stariji u utrci na pet kilometara za Trofej Slobodne Dalmacije.
U nedjelju je uslijedilo ono pravo jer trčali su se polumaraton, maraton i štafetna utrka. Natjecatelja je bilo u rekordnom broju, njih 2800 iz čak 45 zemalja, a dodatno veseli podatak što je bilo nikad više elitnih trkača iz zemalja poput Kenije, Etiopije, Burundije i Ruande. Međutim, pobjede u maratonu nisu ostvarili afrički natjecatelji već su dominaciju u najdužoj utrci pokazali Europljani. U muškoj kategoriji slavio je Škot Robbie Simpson, a u ženskoj konkurenciji najbolja je bila domaća predstavnica Jasmina Ilijaš na opće oduševljenje svih koji su se nalazili na Rivi.
Veselo je bilo uz samu stazu jer pjevalo se, plesalo, navijalo, a čak ni loša vremenska prognoza već drugu godinu nije uspjela pokvariti ugođaj. Kiša i vjetar oba su dana bili neumorni kao i svi trkači. Većina natjecatelja imala je isti zaključak, a to je da je utrka izrazito teška zbog velike elevacije, ali i da je vjetar zaslužan da sve skupa bude još napornije. Međutim, te stvari spomenute su usputno jer svi su bili oduševljeni organizacijom, ambijentom i domaćinstvom grada Splita. Sve se kao i do sada odradilo na profesionalnoj razini, a kako i ne bi jer neumorni su cijelo vrijeme bili i svi organizatori, volonteri, redari, ali i navijači.
Sve to potvrdio je i Kristijan Sindik, predsjednik Organizacijskog odbora, čovjek bez kojeg cijela ova priča ne bi bila moguća, a rekao je:
- S obzirom na okolnosti, možemo biti zadovoljni kako je sve prošlo, a one loše stvari samo su nam lekcija za iduće godine. Svi koji su na bilo koji način sudjelovali u natjecanju, dali su se u potpunosti u cijelu ovu priču, a rezultat je vidljiv. Mislim da zadovoljstvo trkača najbolje govori o odrađenom poslu, a to je i najbitnije jer sigurno će nekolicina njih svojom pričom privući još njih u Split i narednih godina. Možda će se uskoro start i cilj s Rive morati pomaknuti na Zapadnu obalu gdje ima puno više mjesta. Također nas raduje kad među natjecateljima vidimo toliko različitosti, a sve s istim ciljem. Atletika je “kraljica sportova”, a polumaraton i maraton su opet posebni, a jednom kad se upustite u to, toliko vas privuče da povratka nema.
Izgleda da je sami taj sportski duh bitna stvar u cijeloj ovoj priči, jer iako naravno sve u organizaciji veseli što svake godine sve veći broj profesionalnih trkača dolazi u Split, cilj ovog natjecanja je i da se trčanje približi svima. Poruka je dakle da ova fizička aktivnost nema ni spol ni dob ni profesiju. Svakog natjecatelja koji je ušao u cilj bez obzira na rezultat dočekao je pljesak i medalja jer potrebno je odvažiti se na ovakav pothvat, a posebno po ovakvom vremenu.
Ako ste se našli na tribini koja je bila postavljena točno uz start same utrke i malo bolje pogledali sve one koji su u ritmu cupkali na taktove pjesme “Ništa kontra Splita” i nestrpljivo čekali znak za početak, mogli ste uistinu zaključiti da “svi” trče. Bilo je tu u prvom redu naravno profesionalnih trkača, a zatim raznih ostalih sportaša, djece, umirovljenika, studenata, a najbitnije je to što je za vrijeme cijelog natjecanja vladala pozitivna atmosfera. Nadamo se da će se taj sportski duh i pozitiva prenijeti i na sljedeću godinu, samo bez kiše i s više sunca.
