Otac Dragan je ratnik, ranjenik i trener, osnivač Odbojkaškog kluba invalida Split, a kćeri vrhunske odbojkašice. Ovo je njihova priča

Kakav otac, takav sin!

E, to bi nam bila prava (prva) rečenica za početak priče o sportom zaluđenoj obitelji Maretić, samo da su Dragan i Nada dobili sina, ali nisu. Rodili su dvije kćeri. I to kakve kćeri. Jedna je Valentina, druga Barbara, a zajedno su udarna snaga Odbojkaškog kluba “Brda”.

Baš kao što je tata Dragan bio devedesetih dijelom “samo je jedna udarna”, ponosni pripadnik Četvrte gardijske brigade.

Kakav otac, takve kćeri!

- Umirovljen sam 2002. godine, nisam prošao liječnički pregled - nonšalantno će tata Maretić, a mi se čudimo.

Sportaš, a nije sposoban proći “sistematski”?! Kako je to moguće?

- A bio sam ranjen, pa eto - veli.

Iza tog “pa eto” skrila se cijela jedna ratna štorija.

Minska polja

Bilo je ljeto 1992., južno bojište, a mlada, hrab...