StoryEditor
Ostaloupozorenje

Krajnji je trenutak za reakciju, Dražen Čular upozorava: Zatvaranje sporta bacilo je djecu u depresiju, dvorane se hitno moraju otvoriti

25. veljače 2021. - 18:12
Duje Klarić/Cropix

Tijekom pandemije koronavirusa sport je jedna od najugroženijih društvenih djelatnosti. Što kažu istraživanja? Tko je veći ubojica, SARS-CoV-2 ili tjelesna neaktivnost i sjedilački način života? Za mišljenje o trenutnoj situaciji, primjerenosti pandemijskih mjera te rezultatima najnovijih istraživanja u području kineziologije i sporta razgovarali smo s jednim od vodeći hrvatskih znanstvenika u ovome području, izv. prof. dr. sc. Draženom Čularom koji posljednjih mjeseci često upozorava na važnost tjelesne aktivnosti za očuvanje zdravlja i jačanje imuniteta svekolike populacije.

Što kažu najnovija istraživanja i studije o utjecaju pandemijskih restrikcija na sport, tjelesnu aktivnost i zdravlje?

- S ciljem zdravstveno što sigurnije provedbe sportskih treninga i natjecanja rezultate studije je, između ostalih, objavio Univerzitet Wisconsin, u suradnji s Wisconsin Intercollegiate Athletic Association (WIAA). Oni su ustanovili da zatvaranje i prekid sportskih natjecanja koje je bilo tijekom proljeća u njihovoj državi imao negativan učinak na fizičko i psihičko zdravlje adolescenata (uzrast od 14 do 17 godina).

Kako?

 - Prikupili su i obradili podatke o COVID incidencijama na populaciji srednjoškolskog sporta u njihovoj državi (Wisconsin). Tijekom svibnja 2020. napravili su studiju na populaciji od 13.000 sportaša adolescenata u kojoj su istražili utjecaj prekida sportskih natjecanja i zatvaranja škola na fizičko i psihičko zdravlje. Prije 2020. samo deset posto sportaša je izjavilo da imaju simptome depresije, a nakon zatvaranja takve simptome prijavilo je 33 posto, na nivou SAD-a čak 38 posto. Čak 50 posto sportaša se prestalo baviti sportom. Studija je obuhvatila 207 srednjih škola, 30.000 sportaša, 16.000 treninga i 4.000 sportskih natjecanja, 271 slučaj COVID-19 pozitivnih sportaša bilo je prijavljeno, ali niti jedan slučaj nije zahtijevao hospitalizaciju niti se dogodio smrtni slučaj. Samo jedan slučaj transmisije povezan je s bavljenjem sportom. Zaključak je da bavljenje srednjoškolskim sportom u Wisconsinu ne predstavlja povećani rizik za širenje virusa.

Studija o utjecaju ‘zaustavljanju’ sporta na zdravlje ima pregršt.

 - Brojne studije podupiru ideju da redovita tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta poboljšava imunološki odgovor i smanjuje morbiditet i smrtnost od virusnih infekcija i respiratornih bolesti. Velike su šanse da će pandemije zaraznih bolesti koje su iznjedrili novi patogeni i dalje nanositi morbiditet i smrtnost kako svjetska populacija postaje starija i pretilija. Imobilizacija zbog hospitalizacije, boravka u krevetu i tjelesna neaktivnost zbog karantene i socijalnog udaljavanja mogu smanjiti sposobnost organskih sustava da se odupru virusnim infekcijama i povećati rizik od oštećenja imunološkog, dišnog, kardiovaskularnog, koštanomišićnog sustava i mozga.

Smatrate li da su mjere kojima se još uvijek ograničava trening u zatvorenom prostoru opravdane i primjerene trenutnoj situaciji? Spominje se i mjera od potrebnih 30 ‘kvadrata’ po djetetu u dvorani, dok to drugdje nije slučaj?

- Važno se držati znanstvenih činjenica, odnosno dostupnih informacija koji dolaze iz relevantnih izvora te donesene odluke temeljiti na istima. Trenutno nisam uspio pronaći relevantna istraživanja koja ukazuju da bi kompletno područje sportske djelatnosti bilo potencijalno rizičnije za prijenos zaraze od ostalih djelatnosti Pogotovo me čudi situacija u kojoj se djeci i mladima dozvolilo da pohađaju školu, rođendanske svečanosti, vjerske obrede, kulturna događanja, razne radionice..., a još uvijek se ne dozvoljava trening primjerice u školskim sportskim dvoranama, za razliku od teretana u koje najnormalnije po trenutnim mjerama možete povesti i svoje dijete, ali ono ne može ići na trening u sportski klub u kojem se može osigurati kvalitetnije pridržavanje epidemioloških mjera.

Ubija li više COVID ili tjelesna neaktivnosti?

 - Znanost je nedvojbeno dokazala pozitivni utjecaja tjelesne aktivnosti na zdravlje, kao i negativan utjecaj sjedilačkog načina života i tjelesne neaktivnosti. Brojne studije i preporuke relevantnih tijela pa tako i Svjetske zdravstvene organizacije preporučuju tjelesnu aktivnost u funkciji očuvanja zdravlja. Želio bih istaknuti jedno od prvih hrvatskih istraživanja (vjerojatno i prvo) povezanih sa COVID-19 pandemijom koje su proveli kolega Sekulić i suradnici s našeg Splitskog Kineziološkog fakulteta. Studija se bavila analizom tjelesne aktivnosti 388 adolescenata. Zaključak je da je razina tjelesne aktivnosti bitnije pala kod muškaraca, i to zato što se oni više bave ekipnim i organiziranim sportovima od djevojaka, koje su slabo tjelesno aktivne.

Što bi nas po vašem mišljenju trebalo posebno zabrinjavati?

- Nažalost, predviđanja ukazuju da nas očekuje pandemija pretilosti, povećanje mortaliteta i udjela kroničnih nezaraznih bolesti. Niska razina tjelesne aktivnosti faktor je rizika za razvoj hipertenzije, dijabetesa tipa II, kardiovaskularnih bolesti, psihičkih problema...

Kako se boriti protiv tih opasnosti?

- Čak i u restrikcijskim uvjetima treba pokušati zadržati pozitivan stav, boraviti što više na suncu i svježem zraku, kretati se i vježbati uz konzumaciju kvalitetne “mediteranske” prehrane i dovoljne količine kvalitetnog “noćnog” sna, jer ne smijemo zaboraviti da nije isto spavati po danu ili noći. Oni koji odlučuju trebaju pronaći način da nam vrate sport i omoguće vježbanje u funkciji jačanja imuniteta svim stanovnicima “Lijepe naše”, a ne sam nekima što je sada slučaj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. travanj 2021 07:55