StoryEditor
Košarkabranko radović

Vrijeme je da se Grad oduži ocu splitske košarke: odgojio je generacije velikih igrača, neka se dvorana nazove njegovim imenom

2. prosinca 2020. - 21:20
Arhiva SD

Ne događa se prvi puta da nas drugi više cijene nego što sami cijenimo sebe. Odaju nam priznanja za uspjehe koje mi sami, često puta, smatramo ne toliko važnima. Dovoljno je samo prisjetiti se onog posljednjeg - jednog od najvećeg svjetskog proizvođača sportske opreme Adidas koji je odao priznanje KK Jugoplastika koji je nedavno proslavio 75 godina postojanja.

Odao im je priznanje proizvodnjom ograničenog broja tenisica s imenom ovoga kluba. Kako su naveli u pojašnjenju ovog hvalevrijednog poteza odlučili su se na to da bi odali najveće poštovanje slavnom košarkaškom klubu koji je triput zaredom bio prvak Europe i koji je krajem 80-ih i početkom 90-ih bio najbolji predstavnik europske košarke u svijetu.

Bio je to klub iz kojeg je poniklo pet NBA igrača što je gotovo nevjerojatno, kada se uzme u obzir veličina grada prema broju stanovnika. Prisjetimo se nevjerojatnog Tonija Kukoča koji je sa Chicago Bullsima osvoji nekoliko NBA prvenstava, zatim Dino Rađa koji je igrao u Boston Celticsima, pa Žan Tabak koji je igrao u Houston Rocketsima ili nešto mlađi Roko Leni Ukić i Bruno Šundov koji su također igrali za NBA klubove.

Malo je ili ih uopće nema gradova izvan SAD-a koji se mogu pohvaliti ovim podacima.

Baš zato je i red prisjetiti se prvih početaka ovog slavnog kluba i osobe koja je bila najzaslužnija za njegov uspon. Naravno, riječ je o Branku Radoviću, čovjeku od kojega je sve krenulo.

Čovjeka koji je udario temelje splitske košarke, a kojeg se sjećaju samo rijetki i samo najbolji poznavatelji košarke u Splitu. Riječ je o čovjeku kojem se naš grad također nije odužio na adekvatan način, možda recimo dvoranom koja bi nosila njegovo ime ili nekom drugom sličnom gestom.

Branko Radović rođen je u Dubrovniku 5. prosinca 1933. godine, a umro je u Splitu 18. studenog 1993. godine u svojoj 60. godini, nakon što je zadnjih dvadeset godina proveo u invalidskim kolicima poslije ozljede kralježnice zadobivene na košarkaškom terenu te nakon neuspjele operacije u jednoj švicarskoj klinici.

Prije dolaska u Split igrao je za beogradske košarkaške klubove Crvena zvezda i Partizan i zagrebački košarkaški klub Industromontaža. Još davne 1959. godine bio je najbolji strijelac košarkaškog prvenstva ondašnje Jugoslavije sa postignutih 30,5 koševa po utakmici. Dugo je vremena bio i najefikasniji jugoslavenski igrač jer je na jednoj utakmici postigao 64 koša. Kasnije je uspješniji od njega bio - Dražen Petrović.

Branko početkom 60-ih godina dolazi u Split kao igrač i trener, nakon čega počinje uspon KK Jugoplastika koji se od treće lige probija u prvu da bi desetak godina kasnije prvi put postao košarkaški prvak Jugoslavije - najviše zahvaljujući Branku Radoviću. Mlađe generacije vjerojatno i ne znaju za jednu zanimljivu crticu iz njegovog košarkaškog života, vezanu za 1963. godinu i utakmicu protiv beogradske Slobode koja je odlučivala o ulasku u prvu košarkašku ligu.

Branko je ušao u zadnje četiri minute utakmice i praktički sam odlučio pobjednika jer je u te četiri minute postigao 15 koševa i tako pomogao svom klubu da po prvi put uđe u najviši rang košarkaškog natjecanja. Bilo je to gotovo na samom kraju njegove košarkaške karijere koju je završio godinu dana kasnije, nakon čega se isključivo posvetio trenerskom pozivu u kojem je također imao jako puno uspjeha.

Branko Radović je svakodnevnim i upornim radom odgojio standardne igrače Pruga, Skansija, Ratka Tvrdića i ostale, koji su 'Žute' uveli u Prvu ligu. Na splitskoj željezničkoj postaji okupili su se tada najvatreniji simpatizeri, članovi uprave i kompletna ženska ekipa. Branko Radović, entuzijast i neumorni košarkaški radnik našao se na ramenima svojih suigrača. Tako je bilo daleke 1963. godine i ulaska u Prvu košarkašku ligu Jugoslavije.

Radović je sljedeće godine prestao s igranjem košarke i isključivo se posvetio trenerskom poslu u kojem je bio uspješan kao i u igračkom.

Uslijedile su godine napornog rada kako bi postigao zacrtani cilj - postati prvak Jugoslavije. Mnogi nisu vjerovali njegovim riječima i smatrali su ga neozbiljnim. No on je bio ozbiljan, pa čak i preozbiljan, znao je da se upornim radom i to može ostvariti, a to je i dokazao osam godina kasnije.

Najveći uspjeh dogodio se osvajanjem košarkaškog prvenstva Jugoslavije 1971. godine. Te subote 3. travnja 1971. godine splitske su ulice bile puste.

I ne samo splitske nego i sve druge dalmatinske jer su veliki i mali sjedili uz televizore i navijali za Jugoplastiku koja je u to vrijeme igrala u Zagrebu odlučujuću utakmicu protiv KK Lokomotive.

Splićani su u prepunoj dvorani na Trešnjevci pobijedili rezultatom 87:83 i tako prvi put, kolo prije kraja, postali košarkaški prvaci Jugoslavije. Bio je to veliki uspjeh za klub osnovan 1945 godine, ali i veliki uspjeh za Branka Radovića koji je tako nakon trofeja osvojenih kao košarkaš sada osvojio veliki trofej i kao trener. Njime je dokazao svima onima koji su s podsmjehom gledali na njegove izjave od prije sedam-osam godina.

U trenutku velikog slavlja Jugoplastike  trener Branko Radović ostao je nekako po strani. Priznanja su podijeljena igračima, a njemu je uslijedila tek poneka čestitka.

Je li došlo vrijeme da se sada, nakon toliko godina ispravi i ta nepravda? Možda se i Grad Split oduži Branku Radoviću pa njemu u čast preimenuje dvoranu na Gripama.

Za odavanje priznanje onima koji to istinski zaslužuju nikada nije kasno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. siječanj 2021 16:55