Ante Žaja s pokojnim Petrom Nadovezom je bio povezan još od najmlađih dana i nogometnih početaka, zajedno su igrali u Šibeniku još krajem 50-ih godina prošloga stoljeća. Gotovo su vršnjaci, Žaja je od Nadoveze stariji nešto manje od pet mjeseci.
- Počeli smo igrati skupa još davnih dana. Puste godine smo bili skupa, najprije u Šibeniku, a onda i u Hajduku. Pere je bio veliki i pravi igrač, nije se bojao ničega. U tadašnjoj Jugoslaviji je bilo jako teško igrati, pogotovo na gostovanjima u Bosni. Ali, Pere je bio pravi junak, nije se bojao ničega. Tuklo se po njemu, ali i on je vraćao. Naučio se boriti s protivničkim braničima, koji su u to vrijeme bili puno žešći od današnjih. Kad bi se iz Sarajeva vraćali vlakom, znali su nas i gađati kamenjima, ali ni tada se nije bojao ničega – prisjeća se Žaja zajedničkih igračkih dana s Nadovezom.
I nakon završetka igračke karijere, Nadoveza je bio uspješan kao trener, s Hajdukom je osvojio tri trofeja te igrao polufinale Kupa UEFA 1984. godine.
- Bio je dobar trener, volio je taj zanat. Dobro je znao balun i znao je prezentirati svoje znanje igračima. Bio mi je drag i kao igrač i kao trener, ne samo zato što smo obojica iz šibenskog kraja. Nažalost, nisam ga odavno vidio, bili smo svaki na svojoj strani, ali čuli bi se ponekad. Tužnu vijest o Perinoj smrti ujutro mi je javio Marinko Božiković, koji je bio voditelj restorana u Hajduku. Poslije su me zvali moji Šibenčani i pitali znam li da je umro Pere – ispričao nam je Žaja.