Oko Marina Ljubičića je sve nekako toplo-hladno i pitamo se zašto je tome tako? Svaki trener naravno ima svoj odabir, a mladi Ljubičić, unatoč golgeterskih osobina nije uletio u prvi sastav snagom Stipe Biuka, nego mora biti strpljiviji.
Biuku se na krilu mjesto otvorilo, a u špicu je gužva veća. I to je istina.
Ljubičić zabije, pa iduću ne zabije i onda ga nema... I ni po muke što je tome tako, jer mlad je i ne može igrati svaku, ali onda se dogodi susret sa Slavenom, vodi se 2:0, pjesma je od igre i ushićenja i krenu zamjene i s klupe uđu Jairo, Eduok i Diamantakos, a Marinu ni sekunde...
Možda se tako trenira i Marinov mentalni sklop, da takvo što primi normalno, jer drugačije i ne može i ne smije...
U Ljubičića su emocije izražene na entu poziciju i on ih ne krije, t...