Lukša slobodno jaše, predsjednik uprave Hajduka Jakobušić otišao je ravno u Davora Šukera, najavio se i obavio razgovor koji je i sam podrobno objasnio...
Vrlo jasno objašnjeno, ali sama pomisao da je Jakobušić samoinicijativno krenuo u Hrvatski nogometni savez, na razgovor sa Šukerom, a ne na primjer s Marijanom Kustićem (kao što su se prije godinu „bijeli” gotovo pod mus sastajali u HNS-u, uz imperativ da se u Splitu organizira meč s Mađarskom), navodi nas na ove rečenice.
Jasno je da je HNS crvena krpa za „bijele” i da bremeniti odnosi nisu riješeni. Prije odabira novog predsjednika uprave Hajduka dali bismo ruku u vatru kako se novi, budući predsjednik treba obavezati da će ignorirati HNS sve dok tamo sjede „bijelima” nepoćudni ljudi i dok nije instalirana institucija inozemnog povjerenika za suđenje; na stranu što je uveden VAR. I dok se nije formirala famozna Udruga prvoligaša što su Kustić i Brbić, a i Jakobušić tada kao desna Brbićeva ruka pokušavali izvesti, ali su ih ostali prvoligaši ignorirali...
Podsjetit ćemo da je Ivan Kos pao s funkcije predsjednika Hajduka i zato jer je odjednom imao „soft” pristup sucima, što se izravno kosilo s načelima Hajdukove pravedne borbe.
Slušali smo na posljednjoj Skupštini prigovore Marinu Brbiću što je uopće dopustio da u Poljud (za susret s Mađarskom) ušeta cijela svita nepoćudnih ličnosti iz okruženja HNS-a, a Hajduk se tada još povukao iz organizacije meča. Brbiću su svejedno oštro zamjerili...
Jakobušić je pak u nastupnom govoru odmah zaprepastio hajdukologe:
- Imamo samo jedan Savez i normalno je da na reprezentacija može doći u Poljud. To pak ne znači da ću s njima jesti i piti dok nas tište problemi.
Sad je svratio do – Šukera. S jasnom komunikacijom.
Jakobušić se nije natjecao za predsjednika, a Nadzorni odbor ga je nakon 100 dana neizvjesnosti zamolio da prihvati tu ulogu.
- Hoću, ako ćete me pustiti da radim.
- Dođi, radi kako znaš, samo donesi energiju koja će pokrenuti klub!
Lukša jaše slobodno, zna što radi, čuva dignitet kluba, mada sigurno mnogi prevrću očima na pojedine njegove poteze. Svjestan je i da možda jaše na samom rubu... Ali, ima svoj put. Kao Frank Sinatra. My way...
