Jučer s kuferima, let avionom, slika iznad oblaka, a danas...?
Ivan Rakitić i sam sebe prati u stopu, objavio je svoj hod prema zračnoj luci, potom i let avionom, da bi na koncu objavio i svoje današnje odredište. Reichstag.
Poznato berlinsko zdanje ispred sebe ina navijačku zonu za večerašnje veliko finale Europskog nogometnog prvenstva između Španjolske i Engleske. Nije potrebno previše mozgati za koga bi Rakitić mogao navijati. Od 2011. do 2024. igrao je u Španjolskoj, što za Sevillu, što za Barcelonu, a ni to nije sve. Supruga Raquel Mauri je Španjolka, pa ako je Ivanu do mira u kući, jasno je za koga će mu večeras srce kucati.
Jasno je da se navijači Hajduka pitaju što i kako s njegovim dolaskom na Poljud? Mnogi su spakirane kofere protumačili kao njegov let prema Resniku, a već su se počeli pripremati scenariji za doček. No, Rakitić je ipak otišao okolnim putem, odraditi još ovo u Njemačkoj, u Berlinu.
Kad će u Split?
A što se događa s njegovim dolaskom u Hajduk? Prema svim informacijama Hajduk i Rakitić dogovorili su sve što su trebali, a konačno bi svjetlo dana ta objava trebala ugledati idućeg tjedna. Na Poljudu čekaju da se sve posloži onako kako treba, ipak bi to, unatoč Rakitićevim poznim godinama, trebao biti jedan od najpompoznijih ulaznih transfera u povijesti ‘bijelih‘.
Bivši hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić rođen je 10. ožujka 1988. u Möhlinu u Švicarskoj kao dijete hrvatskih gastarbajtera Luke i Kate Rakitić koji su se u Švicarsku odselili još 1985.
Njegovi roditelji – Kata iz Žepča i Luka iz Sikirevaca u Slavoniji – tamo su trbuhom za kruhom doselili 1985. godine, a 10. ožujka 1988. su dobili sina Ivana uz kojeg imaju i četiri godine starijeg Dejana koji se također bavio nogometom i Nicole koja je osam godina mlađa od svog slavnog brata. Već u dobi od četiri godine Ivan je s bratom trenirao nogomet u lokalnom klubu i zabijao golove. Brat Dejan je zbog ozljede sa 17 godina prestao igrati i posvetio se Ivanovoj karijeri te mu postao menadžer.
Otac Luka, porijeklom iz Sikirevaca kod Slavonskog Broda, bio je građevinac, a majka Kata, iz Ponijeva kod Žepča, cijeli je radni vijek provela u jednoj tvornici trikotaže.
Kada je napunio 16 godina Ivan je potpisao za švicarski Basel i od tada je krenula njegova ozbiljna priča. Napadač Barcelone s kojom je 2015. osvojio Ligu prvaka često voli istaknuti kako njegove blistave nogometne karijere sasvim sigurno ne bi bilo bez obitelji koja mu je na prvom mjestu. U tim danima slave prije tri godine otvoreno je kazao kako ga Raquele iznenađuje iz dana u dan svojom pozitivnom energijom kojom neopisivo zrači. Osim što brine da mu izvan terena ništa ne nedostaje, atraktivna Andalužanka, pohvalio se Ivan, je i izuzetno brižna majka koja uz sve to dolazi na gotovo sve njegove utakmice. Uz njega je i progovorila hrvatski dok on španjolski već priča gotovo kao svoj jezik, pisao je Jutarnji list.
U reprezentaciji
Za hrvatsku je reprezentaciju debitirao u rujnu 2007. u utakmici protiv Slovačke, a nekoliko je dana kasnije u hrvatskom dresu zabio četiri gola Andori. To proljeće 2007. godine bilo je ključno za njegovu karijeru jer nakon dvije godine igranja u švicarskom Baselu, prešao u veliki njemački klub Schalke iz Gelsenkirchena u koji je s bratom i ocem doputovao s tek navršenih 19. godina.
- Jako sam sretan i ponosan što sam postao profesionalni nogometaš jer sam time napravio nešto što nije uspjelo mom ocu. Njemu sam time na najbolji način vratio sve ono što je on za mene učinio. Od kada znam za sebe imao sam loptu u rukama. Od svoje četvrte godine treniram nogomet i oduvijek sam govorio da želim postati nogometaš. U školi su mi se neki zbog toga smijali. San mi se ostvario sa 16 godina kad sam potpisao za Basel FC. Cijeli sam život posvetio nogometu. Zbog nogometa sam mnogo izostajao iz škole. Upisao sam srednju školu za građevinskog crtača, ali sam od nje nakon pola godine odustao jer je moj život nogomet. Nakon zdravlja, najvažnija stvar u životu mi je lopta - kazao je plavokosi mladić za Jutarnji list koji uz hrvatsko ima i švicarsko državljanstvo.
Sada bi i u Hajduku trebao pokazati što zna, a lako moguće i zaključiti karijeru. S titulum? Kakva bi to obostrana bajka bila.