StoryEditor
Hajdukstefan simić

Povratnik u momčad Bijelih osvrnuo se na težak period u kojem nije igrao, ali i na budućnost: Nikad nisam saznao razlog zašto sam ispao iz kombinacija

2. prosinca 2020. - 19:02
Ivan Perić/Cropix

Povratnik godine, zaslužuje taj epitet. Jer, stoper Hajduka Stefan Simić vratio se. Kao u onoj pjesmi o Šimi: „Vratija se Simke”! Di je bija?! Di je bija, da je bija... bome mu nije bilo lipo!

Vratio se Stefan, dakle, a zimus je na pripremama u Antalyji prije 11 mjeseci nestao s mape Igora Tudora. Onako, po trenerovu nahođenju. Onda je u lipnju u Puli, na treningu s „bijelima” nakon susreta protiv Istre teže ozlijedio stopalo. Potrajao je oporavak. Pa stidljiv nastup u Županji, sad već pod Harijem Vukasom.

I onda se Boro Primorac dosjetio, hej, pa imamo boljeg stopera od ovih koji igraju i stavio ga u Koprivnici, a Simić odigrao vrlo dobro. Zahvaljivao se potom Simić Bogu i najbližima, kao da se nanovo rodio:

- Zašto sam uopće ispao iz kombinacija? Nikad nisam saznao neki razlog. Došao sam dok je trener bio Oreščanin, pa je bio Burić i jedan sportski direktor (Saša Bjelanović, op. a.). Igrao sam. Bili smo drugi, sasvim blizu Dinama... Onda su došli novi ljudi, došla su i dva nova igrača za moju poziciju. Ja sam nastavio trenirati.

Ali više niste igrali. Očito ih niste više interesirali. Imate neku poruku za te tada nove ljude?

- Ma ne, ne mislim nikome ništa poručivati. Glupo zvuči, ali plaćen sam da treniram na maksimumu i da igram utakmice. Nisam igrao utakmice, ali maksimalno sam trenirao. To je moj posao. Svaki trener ima svoje ideje, vizije i pravo odluke. Nisam radi njih počeo trenirati nogomet. Ja to radim zbog sebe i Hajduka.

A onda je došla korona-pauza, pa ozljeda u lipnju?

- Ljudi su se opet pitali zašto ne igram, a bila je to ozbiljna ozljeda. Na treningu, u duelu, pukla mi je Lisfrancova kost. Tako se zove. Na stopalu. Da, na ristu. Odlučuju milimetri je li potrebna operacija i čak godina dana pauze. Riješio sam sve bez operacije i u četiri mjeseca. Zahvalan sam medicinskom osoblju u Hajduka, fizioterapeuti, liječnici bili su uz mene.

I onda je došao Boro Primorac?

- Uvijek ću biti zahvalan treneru koji me stavi igrati. Trener Primorac je prema meni postupio skroz korektno. Protiv Osijeka mi je pristupio i rekao da neće mijenjati momčad, pa mu ne trebam. A kada je došla reprezentativna pauza rekao mi je da ćemo imati dva tjedna priprema. Ja sam se dokazao i zahvalan sam na prilici. Najvažnije je igrati.

Odigrali ste dobro?

- Ja nastojim uvijek biti maksimalno spreman. To je normalan dio života, stalno se boriti. Malo kome u životu stalno cvita cviće i da je sve lagano.

Je li vam ovo bilo najtežih 11 mjeseci, jeste li mislili otići, dići ruke, sve dovraga?

- Nisam nikada mislio otići. Kada sam bio u lošoj situaciji, znao sam da imam još tri i pol godine ugovora. I što je to teško? Istina, nitko ne želi ne igrati, nego samo trenirati ili liječiti se. Ali, teško je nekome tko radi teške poslove, samohranim majkama je teško. Ja sam bio na štakama, ali sam plaćen. Malo padne moral, malo sam ljut, ali trudiš se uvijek raditi i vjerovati. Nadao sam da će se kad-tad nešto promijeniti i znao sam da u tom trenutku moram biti pravi.

Da, promijenilo se. Kako ćete Bori Primorcu čestitati 66. rođendan? U subotu je, a u nedjelju Rijeka... I je li istina da ga zovete „dida”!?

- A ne, ne, ne zovemo ga dida... Čestitat ćemo mu tako da protiv Rijeke budemo pravi i pobijedimo!

Slažete li se da je momčad Hajduka kvalitetnija nego što izgleda?

- Naravno da se slažem! To mislimo svi ovdje, cijeli Split. Puno smo bolji od ovoga što tablica pokazuje. Lani smo bili drugi ujesen, hvatali smo Dinamo. Znamo da možemo.

Smeta li vam što morate počistiti svlačionicu za sobom, tako predsjednik nalaže dok ste ovako nisko na ljestvici?

- To je normalna stvar, počistiti za sobom kada negdje dođeš.

Jeste li ambiciozni za povratak u reprezentaciju Češke? Vi ste igrač za kojega je Genoa dobila deset milijuna eura od Milana, a na novom ste početku?

- Uvijek ima prepreka, nikad ne ide kako zamisliš. Lanjske zime još bio sam reprezentativac Češke i blizu Eura, da, u skupini smo s Hrvatskom. Sad se povratku mogu nadati samo uz kontinuitet utakmica.

Riječ o vašem partneru u stoperskom paru, mladom Vuškoviću?

- Čim sam došao u Hajduk vidio sam da je dobar, vrijedan momak i dobar igrač. Imamo na poziciji stopera dosta igrača, vraća nam se i Božo Mikulić, jaka je konkurencija.

U nedjelju gostuje Rijeka, umorna od Europe?

- Gledali smo je protiv Osijeka i nije im Europa naštetila. Snažan su protivnik. Čudno nam je igrati bez publike, jer navijači su svuda naš 12. igrač. Puno bi nam značili. I njima želimo posvetit pobjedu.

Otac Rade je hajdukovac starog kova i najveća podrška Stefanu

Otac Rade je najveća podrška i zaslužuje izdvojen pasus. Tata je, naime, hajdukovac starog kova iz grupe davnog Društva prijatelja Hajduka iz Zagreba koja se okupljala oko znanih likova Petra Jozelića, Petra Ceranje, Damira Amižića...

Odselio je Rade u Prag, a sin Stefan je, mada u redovima Slavije, naslijedio tu očevu ljubav prema „bijelima”. Posebno se grijala ljeti kad bi se obitelj iz Češke spuštala redovito u Supetar, gdje i danas ima kuću.

- Tata je posebno teško proživio ovu moju godinu, deset puta teže nego ja. Jer, ja sam znao što radim i da se borim za povratak, a on je nestrpljivo čekao kad će sunce konačno svanuti.

Otac Rade uvijek govori kako mu je sin stavio ljubav ispred razuma, jer želi Hajduk, a mogao je ostati uz Milan ili negdje u serie A. Ali i tata bi tako, zar ne? Ljubav je vodilja.

Rade je trenutno u Pragu, čuva se u opako doba korone i bdije kako će Stefan dalje...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. siječanj 2021 08:50