![<p>HŠK Hajduk svibnja 1944. na Visu, slijeva čuče: Frane Duplančić, Dražen Martić, Ive Radovniković, Ozren Nedoklan, Mladen Berković, Živko Drašković i Zlatko Ferić. Drugi red: Ljubomir Benčić, Miljenko Krstulović, Frane Matošić, Vlade Kaliterna, Dušan Bizjak, Branko Bakotić, Marko Vušković, Hrvoje Čulić, Bonaventura Parić, Ante Antonini, Vinko Jelaska, Žarko Zelić i Veljko Šubašić. Treći red: Ivo Peršić, Slavko Luštica, Zdenko Zelić, Jozo Matošić i Petar Brkljača. Četvrti red: Dušan Bjelanović, Ljubomir Kokeza, Ivo Alujević, Miljenko Batinić i Juraj Pečarević.</p>](https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/05/06/o_26565526_1024.jpg)
Hajduk je imao posebnog gosta, poslije dugo vremena Vančo Balevski došao je u Split, pogledati u Poljud "bijele" protiv Osijeka.
Balevski je pripadnik zlatne generacije Hajduka, može se tako reći, jer iz dopunske selekcije po bivšoj državi priključio se snažnoj momčadi Tomislava Ivića u ljeto 1975. godine, da rastereti posla Juricu Jerkovića kao fini igrač veznog reda, još jedna "desetka".
Došao je iz skopskog Vardara, tog ljeta zajedno s Borišom Đorđevićem iz Bora.
Iduće sezone osvojio je Kup s "bijelima", te imao pegulu da s utakmicom Olimpija – Partizan 0:1 u zadnjem kolu, Hajduk bude uskraćen titule prvaka, odnosno još jedne duple krune.