Jens Gustafsson, Valdas Dambrauskas, Mislav Karoglan, te evo posljednji i aktualni Ivan Leko.
Hajduk je na megdan Slaven Belupu pod vodstvom Zorana Zekića do sada slao četiri trenera. Dakle, otkako je Zekić u posljednjem danu kolovoza 2021. godine sjeo na klupu Koprivničana, pa do danas, u Hajduku su se izmijenila četiri trenera. Još jedan je to dokaz trenerskih lutanja na Poljudu. Tek onako, podatak za podrobnije razmišljanje...
Polufinale Kupa bio je Zekiću sedmi okršaj s Hajdukom. Neovisno o posljednjem rezultatu, porazu i ispadanju, da se zaključiti kako mu uopće nije „mrsko” igrati s Bijelima. Svoj debi sa Slavenom kontra Hajduka imao je krajem listopada 2021. S 3:2 je pobijedio Gustafssonovu momčad kojoj nisu pomogli ni golovi Biuka i Livaje.
U veljači sljedeće godine stigli su na Poljud. Bila je to Zekićeva premijera na najvrelijem stadionu u Hrvata. Slavio je Hajduk s 3:1. Uslijedio je remi bez pogodaka u Koprivnici, pa Hajdukova „petarda” u Splitu (5:1). Nju je za Bijele potpisao, za neke još uvijek neprežaljeni, Dambrauskas.
Leko ga dvaput pobijedio 1:0
Karoglan je u svom kratkom mandatu sa Slavenom igrao samo jednom. Bio je to remi u Koprivnici (2:2). Pamti se sadržajna utakmica u kojoj je Hajduk ispustio prednost od 2:0. Primili su dva pogotka, Sahiti je dobio crveni karton, pa se strepilo i od potpunog preokreta domaćih.
Dvoboj Leke i Zekića prije polufinala gledali smo također samo jednom prilikom. Hajduk je, nedavno, sredinom ožujka pobijedio s minimalnih 1:0 golom Mikanovića. U borbi za finale dobili smo još jedan okršaj karizmatičnih trenera.
Leko i Zeko, čin drugi. A pobjednik? Leko! Za Hajduk je to bila utakmica sezone, „must win” dvoboj, slamka spasa i put prema obrani naslova u Kupu. A za Slaven? Nagrada za dobru konstantu i povijesna prilika da se domognu trofeja. Na to će ipak još čekati, no sjajnu sezonu Zekić i društvo žele zaokružiti, također povijesnim, plasmanom u Europu.