Hajdukova nebeska momčad dobila je nažalost još jedno veliko pojačanje, nakon teške bolesti u ranim satima nedjelje, u 81. godini života, preminuo je Petar Nadoveza.
Dubok trag ostavio je Nadoveza u hrvatskom nogometu, prije svega svojim klubovima Hajduku i Šibeniku. Bio je nogometaš, trener, sportski direktor i voditelj nogometne škole Hajduka, ali i mnogo više od toga, ono što mlađe generacije teže mogu ‘procesuirati‘ jer nije baš viralno. Pogoci tog klasnog napadača, osvojeni trofeji i generalno svi uspjesi ne mogu dovoljno dočarati sve ono što je ‘Pere spli‘ski Pele‘ značio Hajduku. A značio je upravo sve ono što su tim pokličem navijači poručili - bio je Hajdukov Pele. Legenda je možda i malo potrošena riječ. Nadoveza je bio jedan od igrača koji su stvarali Hajduk klubom kakav je postao.
Možda će nekome i to izlizano zvučati, ali Nadoveza je bio i baš pravi primjer vjernosti Hajduku, i kao igrač, i kao trener. Ono kada se kaže ‘u danima sretnim, u danima grubim‘. U klub je stigao u vjerojatno najtežim vremenima, šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su se ‘bijeli‘ morali boriti i za očuvanje prvoligaškog statusa. Ali s vremenom se Hajduk dizao, pa i na krilima Nadoveze i njegovih pogodaka. A njih se zaista nazabijao. Ukupno je peti strijelac u povijesti kluba, a treći kada se računaju samo prvenstveni pogoci. Više od njega u prvenstvu zabili su ih samo Frane Matošić i Leo Lemešić.
Sudjelovao je u osvajanju prvog kupa u bivšoj državi 1967. godine (i onog 1972.), a bio i ključni igrač u osvajanju naslova prvaka 1971. godine, prvog poslije 16 godina čekanja. Ta sezona najviše se pamti po nevjerojatnom preokretu protiv Partizana u pretposljednjem kolu u Beogradu. Hajduk je tada gubio 0:3, ali na koncu preokrenuo i slavio 4:3 i osvojio tim trijumfom toliko sanjani naslov prvaka. Prva dva gola zabio je Partizanu Nadoveza, kao i prvi na fešti u zadnjem kolu s Olimpijom pred 35 tisuća navijača na Starom placu (2:1).
Nadoveza je bio Hajdukov Brazilac i na terenu i izvan njega. Zafrkant, duša momčadi, s njim baš nikada nije bilo dosadno. Međutim, kada bi izišao na travnjak samo dvije stvari je imao u fokusu, pobjedu i pogodak.
Poslije završetka igračke karijere, zapažene rezultate imao je i u trenerskoj karijeri. Između ostalih, potpisao je i jedan od najvećih europskih uspjeha Hajduka, plasman u polufinale Kupa UEFA 1984. godine s Tottenhamom. Tada su ‘bijele‘ ozljede ključnih igrača i brojne pegule zaustavile možda i na putu do osvajanja europskog trofeja. Te sezone pod Nadovezom je u finalu s Crvenom zvezdom osvojen i kup.
Zanimljivo, u dva najveća europska dosega Hajduka je sudjelovao Nadoveza, uz spomenuto polufinale 1984., u onom prvom plasmanu u polufinale Kupa pobjednika kupova u sezoni 1972/73 je participirao kao igrač (eliminacija od Leedsa), s čak četiri pogotka te europske sezone ‘bijelih‘. Zadnje dionice štafeta odradio je i na putevima do osvajanja kupa 2000. godine odnosno titule prvaka četiri godine kasnije. Kao vjerni vojnik kluba Hajduku se uvijek vraćao, ali i Hajduk njemu. Znao je klub na koga baš može uvijek računati.