Marko Livaja glavna je tema nakon utakmice finala Kupa koja je završila sasvim očekivanim raspletom, ali ne zbog svojih poteza na terenu, već zbog onoga što je učinio nakon završetka samog susreta.
Najbolji igrač Bijelih uzeo je megafon i poveo pjesmu Torcide koju je Torcida osmislila za navijače "drugog lica Dalmacije" koji će od sljedeće sezone igrati u Prvoj NL, odnosno drugoj ligi. "Freze, traktori i seoski putevi, pi**e šibenske, dobit ćete batine", pjevao je kapetan Hajduka uz pratnju navijača, a njegov potez izazvao je zgražanje u našem javnom prostoru. Jer, Livaja je ipak vjerojatno najveći generator interesa u Lijepoj Našoj i sve što on napravi prati se s jedne strane s euforijom, a s druge s histerijom. Ovaj put otišlo je uglavnom u ovom drugom smjeru.
Funcuti, koji za vrijeme utakmica koje se nazivaju "dalmatinskim derbijima" (jer danas je sve nekakav derbi) vole hajdukovcima pjevati "Ubij tovara", izdali su priopćenje s uistinu bizarnim završetkom u kojem navode: "Prodat se nikad nećemo, mi smo Šibenik!"
Je li u pitanju selektivna memorija ili blatantno ruganje sa zdravim razumom svih onih kojima je priopćenje upućeno, ostaje nejasno, ali Eduardo Zapata, Francisco Cardona, obitelj Jurić i Željko Karajica - koji su se u posljednje dvije i pol godine izmijenili na čelu "narančastih" - ne bi se baš složili s konstatacijom dalmatinske skupine navijača iz nekog razloga prezire magarce.
Histerija u našem javnom prostoru navela je i Savez da pokrene disciplinski postupak protiv Livaje, koji će vjerojatno završiti samo novčanom kaznom jer prema članku 44. Disciplinskog pravilnika HNS-a jasno stoji da Hajdukova ‘desetka‘ nije recidivist, s obzirom na to da je prošla godina dana od njegovog posljednjeg prekršaja.
Taj prekršaj odnosio se na njegovo i Subašićevo pjevanje pjesme "Mrzin Dinamo" u jednom splitskom noćnom klubu nakon pobjede nad Modrima na Maksimiru (2:0), dakle izvan terena. Slična stvar dogodila se i po pvratku hajdukovaca iz Rijeke. Luka Vušković i trener vratara Bijelih Tomislav Rogić također su opjevali freze i traktore, a HNS je i protiv njih naknadno otvorio disciplinski postupak.
U toj pjesmi je zapravo najviše sporan dio u kojem se poziva na nasilje, jer uvreda je jedno, a nasilje nešto sasvim drugo. Doduše, riječ je u onome što nazivamo "navijački folklor" i Livaja kada pjeva tu pjesmu zasigurno ne poručuje Šibenčanima da će ih zaista tući, niti to želi. Radi se o najobičnijoj provokaciji koja u sebi sadrži jedan neprimjereni segment, ali koji je u suštini bezazlen.
Ipak, u cijeloj priči postoji i jedan segment koji očigledno ni u Hajduku ne shvaćaju. Naime, postoji velika razlika kada nešto radi navijač i kada to isto radi igrač ili bilo koja službena osoba u klubu.
"Nažalost, ne možemo se ne osvrnuti na svojevrsno ignoriranje kada se stvari dogode suprotno, konkretno u slučaju poziva na smrt najboljeg igrača lige i hrvatskog reprezentativca”, stoji između ostaloga u Hajdukovom priopćenju.
Neke poruke koje su upućene Livaji zaista su odvratne, nedopustive i trebale bi biti sankcionirane, ali promašeno je uspoređivati navijačke povike i istupe igrača. To su dvije sasvim različite stvari i trebaju biti sankcionirane neovisno jedna o drugoj, ali se ne trebaju stavljati u isti koš u ovakvim trenucima. Uostalom, Hajduk ima sve vrijeme svijeta za pisati priopćenja i vući poteze kojima će pokušati stati na kraj stvarima koje truju hrvatski nogomet, to ne treba upakiravati u ovom obliku i ići linijom manjeg otpora.
Livaja je pogriješio što se nije zaustavio na onoj legitimnoj provokaciji prilikom proslave gola, kada je poručio Funcutima da ih čeka druga liga u kojoj je, po svemu sudeći, njihovom klubu i mjesto. Također, pomalo je apsurdno da su igrači Hajduka smatrali da se proslava drugog uzastopnog trofeja pobjednika Kupa trebala proslaviti fokusom na protivničku ekipu koja je u cijeloj priči sasvim nebitna.
Ali dobro, sve je to napravljeno u afektu i vrtlogu emocija. Livaja bi trebao biti novčanu kažnjen i u budućnosti biti barem mrvicu mudriji, iako je teško pobjeći od teze da u tom slučaju on jednostavno ne bi bio on.
Što se tiče ostalih aktera u priči, oni bi trebali malo stati na loptu i promisliti o onome što pišu i govore, jer trenutno imamo hrpu bizarnosti. Hajduk piše pomalo nezrelo priopćenje s narativom "je, ali...", navijači kluba koji se prodao triput u dvije i pol godine ponosno govore kako nikada neće biti prodani i pipu "duhovite dosjetke" na Livajin račun, a neki mediji tu histeriju odvode u još bizarnije vode propitkujući treba li Livaja više igrati za reprezentaciju.
A u pozadini cijele priče stoji to da je Hajduk osvojio drugi uzastopni Kup pobijedivši momčad koja je već ispala iz lige i koja je sasvim nebitna u kontekstu onoga što Bijele žele biti i gdje žele doći.