
Ajme, šta su im noge olovne... Možete to shvatiti i kao pošalicu, ali to je istina, jer nije bilo intenziteta u igri Hajduka, a najmanje da bi se pratile akcije protivnika i prekidale, da bi se jurišalo ne bi li se balun osvojio...
U tom pimplanju, klaj-klaj nadigravanju, akcije belgijske momčadi bile su tečnije, opasnije, pa i premoć na sredini terena bila je razvidna.
Ovo je trebala bit generalna provjera pred Superkup, jer u subotu ujutro zacijelo ćemo vidjeti Krolu, Diamantakosa, Eduoka itd. protiv Kisvarde, dakle ovo je trebalo bit to... Ali, ovo zbilja ni na što nije sličilo.
Igra i rezultat ajme i kuku, a vreća je puna alibija. I to je istina. Jasno nam je.
Vratili bismo se i na jutarnju pressicu u Hajdukovu hotelu, gdje su igrači glumili novinare i sve je demonstriralo odličnu atmosferu zajedništva među hajducima. Međutim, dok smo gledali kako Gent (a dobra su momčad, bolja i od Cluja i Hamburgera) nadigrava hajduke, palo nam je na pamet kako je to bilo na nazovi pressici Hajduka. Igrači novinari spram funkcionera. Bilo je tu i iskrenosti i ozbiljnosti. Kako je ono pitao Elez?
- Predsjedniče, zašto mislite da bi ova momčad morala bit tako dobra, kad smo lani bili drugi i ispali od Tobola?
- Onda ćemo uzet dva stopera – odgovorio je Jakobušić...
Tako nekako je tekao diskurs, pola u šali, ali pola zaozbilj, pa se ta dobra atmosfera „preslikala” i u Freidberg, na utakmicu protiv (snažnog) Genta, te s naglaskom na to da ima mjesta misao kako ovu momčad doista treba kompletirat. Pa i sa stoperima... Na stranu Elez koji (nam) nije upitan.
Postavka 4 – 3 – 3 u kojoj su trojica naprijed ne izgleda idealna, pati vezni red. Nije dala pozitivan odgovor, ali prije će bit da je to Hajdukov trenutak u kom nema nimalo svježine nasuprot činjenici i da je Gent – bolji.
Ove utakmice služe i za pouku, premda je sve skupa rezultatski bilo – traumatično.
Lijepo je za Hajduk da se okupilo mnoštvo navijača, od Društva prijatelja Steyr/Linz preko putnika namjernika iz Hrvatske, sa šalovima, zastavama, pjevali su, veselili se, rezultat su primali k nozi, a ne na srce. Nije ovo važno.
Došao je čak i Vinko Bolanča iz Primoštena, koji voli živjeti većim dijelom godine na Tajlandu, u Pattayi, Torcida Pattaya. Godišnji odmor je iskoristio da skokne doma u Hrvatsku, ali i u Freidberg, za Hajduk ništa nije teško. Čudo su Hajdukovi navijači...
Još samo kad bi momčad bila mrvu bolja. Bit će, netko viče...