Gotovo dvije trećine igrača koji su prošlog siječnja bili na pripremama Hajduka u Turskoj više nije u klubu! Od 31 igrača koji su od ovog tjedna u Hajdukovoj zimskoj bazi u Beleku njih samo 12 nalazilo se na istome mjestu i prije godinu dana. U Beleku bi ovih dana bili još Dino Beširović koji se još oporavlja od teške ozljede te Bassel Jradi koji s Libanonom nastupa na Azijskom kupu, što bi broj igrača dovelo do 33, pa bi razlika između „novih" i „starih" bila još veća. Jradi bi se suigračima u Turskoj trebao priključiti naknadno, ovisno o tome koliko će daleko njegova reprezentacija dogurati. Stalno se ponavlja ona fraza „fali kontinuiteta", ali to je istina.
Kako u rukovodstvu, tako i u igračkom kadru koji se prečesto mijenja. Eto, u samo 12 mjeseci Hajduk je doživio gotovo potpun preobražaj. Kolodvor Poljud. Dvanaestorica „preživjelih" u odnosu na Belek 2018. sljedeći su: Lopez, Barry, Delić, Juranović, Nejašmić, Bradarić, Šego, Fomitschow, Tudor, Jurić, Ismajli i Teklić. Iz tog je popisa lako zaključiti kako je riječ uglavnom o igračima iz vlastitog pogona. Preživio nije ni trener. Umjesto Željka Kopića koji je momčad vodio prošle zime tu je sada Siniša Oreščanin, s kojim se pojačava zaokret prema mladima iz Akademije.
Transformacija splitske momčadi u razdoblju između dva Beleka najizraženija je na poziciji vratara. Nema ni jednog od lanjske zime - Stipice, Letice i Grbića. Nova su lica među vratnicama Posavec, Duka, Blažević i Ljubić. Osim vratarskog kvarteta, novi su i mladci Blagaić, Vušković i Pršir, nešto stariji Sahiti, Batarelo, Pasariček, Kalik, Mikulić i J. Bašić te „veterani" Ivanovski, Jairo, Vučur te dvojac Caktaš i Gyurcso koji je potpisao i momčadi se priključio dok je ona lani bila u Turskoj.
U odnosu na lanjski siječanj u Poljudu više nema Futacsa, Almeide, Ohandze, Radoševića, Kožulja, Nižića, T. Bašića, Šehića, Bosančića, Gentsogloua i već davno zaboravljenog Carbonierija koji je dulje bio ozlijeđen nego zdrav. Zbog ozljede tada među njima nije bio Hysen Memolla koji je još u klubu, ali je poput Ahmeda Saida u ovom trenutku priključen pripremama druge momčadi. Njih bi dvojicu Hajduk rado nekomu prodao ili se s njima dogovorio za sporazumni raskid ugovora, ako je moguće. U svakom slučaju, rastanak je neumitan.
Od svih tih odlazaka Hajduk je ponešto i zaradio, primarno od prodaje Bašića u Bordeaux, Letice u Club Brugge, Radoševića u Brondby i Ohandze u Kinu. Drugi su, pak, uglavnom odlazili po isteku ugovora u ljeto ili sporazumno, no u svemu tome Hajduk je ipak izgubio određenu igračku kvalitetu i iskustvo. Premda, jednako je prometno bilo i u suprotnom pravcu dolascima Caktaša, Gyurcse, Jaira, Ivanovskog, Posavca, Vučura, Mikulića...
Osim Saida i Memolle, u klubu je još i Franko Kovačević koji je lani bio u Beleku, ali ga ovaj put nije bilo među putnicima. Njemu se po svemu sudeći sprema posudba u neki klub gdje bi trebao dobiti bolju minutažu. Zanimljivo, jednog od najvrjednijih eksponata Hajdukove svlačionice Ante Palaverse prošle se godine nije vodilo u Tursku, a sada je osamnaestogodišnji veznjak jedan od standardnih prvotimaca te zalog bolje i rezultatski uspješnije Hajdukove budućnosti.