Zlatko Dalić objavio je popis za EURO u Njemačkoj, a na njemu se našlo 26 igrača (koliko ih se može prijaviti), plus devetorica na pretpozivu. Popis je u velikoj mjeri očekivan, a dvije stvari koje se nameću kao potencijalno sporne su nepozivanje Dominika Kotarskog i činjenica da Josip Brekalo nije dobio ni pretpoziv.
Kotarski cijelu sezonu sjajno brani u PAOK-u, s kojim je osvojio naslov prvaka Grčke i stigao do četvrtfinala Konferencijske lige, i dojam je da se mogao naći među putnicima u Njemačku ispred Nediljka Labrovića ili Ivice Ivušića.
No, Dalić se očekivano odlučio za liniju manjeg otpora i standardnu maksimu po kojoj se u reprezentaciju teško ulazi i još teže ispada iz nje, stoga izbor vratarskog trojca koji ide u Njemačku i ne treba toliko čuditi. Problematičnije je pitanje izbora igrača na krilnim pozicijama.
Brekalo je stigao u Hajduk ove zime, nakon što se u Dinamu zbog svojih internih sukoba nisu usojeli dogovoriti oko njegovog dovođenja, s isključivim ciljem da osigura svoje mjesto na Dalićevom popisu, a izbornik ga je na kraju izignorirao unatoč njegovim vrlo dobrim partijama na račun kojih je u pola sezone postao najbolji asistent splitskog kluba i skočio na diobu drugog mjesta cijelog HNL-a u tom segmentu.
Nameće se logično pitanje je li Dalić u pravu što ga nije pozvao?
Kontekst u kojem je Brekalo igrao ove sezone daje logičnu pozadinu izbornikove odluke, ali s druge strane činjenica da se Marco Pašalić našao na popisu baca drugačije svjetlo na cijelu priču.
Brekalo je odmah po dolasku na Poljud pokazao da je riječ o igraču koji je kvalitetom debelo iznad HNL-a, a nakon ozljede Marka Livaje preuzeo je konce napada sasvim u svoje ruke. Dok je cijela momčad tonula u sivilo, Fiorentinin nogometaš na posudbi igrao je kao da mu život o tome ovisi. Doduše, o njegovim partijama mu nije ovisio baš život, ali jest poziv na Europsko prvenstvo.
Motor Hajdukovog napada
Što je Hajduk bio lošiji, to se Brekalo više isticao. U utakmici protiv Istre 1961 u Puli sam je nosio momčad predstavom koje se ne bi posramio ni Livaja iz svojih najboljih dana u bijelom dresu. Nominalno je bio desno krilo, ali više je vremena provodio na lijevom, na kojem je bio i Ivan Perišić. Brekala je bilo po cijelom terenu, jer je stalno tražio prostor za primiti loptu i pokretati napad koji se inače svodio na besmisleno carinjenje lopte i nekakve rigidne mehanizme ulazaka u protivničku trećinu od kojih bi se obranila svaka malo bolja juniorska ekipa.
Njegove ulaske s krila u sredinu gledali smo češće nego one Arjena Robbena dok je harao europskim terenima, ali to je djelovalo više kao alat za animiranje besmislenih Hajdukovih napada nego kao izraz sebičnosti. Tim više što je u pravilu bio odgovoran u fazi obrane i nije zanemarivao povratnu trku.
Ipak, bilo je neizbježno da u svemu tome do izražaja dođe njegova crta individualnosti koju Dalić ne preferira. Bez obzira na to što je ona uvelike bila uvjetovana bezidejnim i nadasve lošim predstavama rastrojene ekipe Hajduka, a ne isključivo njegovom željom za soliranjem, realnost je takva da je Brekalo bio najbolji igrač trećeplasiranog kluba HNL-a na račun onih stvari koje se u reprezentaciji ne traže i koje neće baš u toj mjeri moći replicirati na najvišoj razini protiv najjačih ekipa na svijetu.
Zašto Pašalić?
Gledajući iz te perspektive, Dalić ga s razlogom nije zvao u reprezentaciju. No, do preispitivanja logičnosti te odluke dolazi kada na popisu vidimo Marca Pašalića. Njegov (polu)imenjak Pjaca je igrač dokazane kvalitete, koji je već bio dio reprezentacije i koji je došao na Rujevicu kako bi pokazao da još uvijek ima što reći na ozbiljnoj razini, stoga poziv njemu nije toliko sporan, ali Pašalićev je itekako upitan u široj slici.
Riječ je o igraču koji je tek dolaskom u Rijeku počeo igrati nogomet na visokoj razini, jer je dotad imao samo iskustvo treće njemačke lige, a unatoč evidentnom talentu još uvijek nije dokazao da je kvaliteta za reprezentaciju.
I ne samo to, ako ćemo usporediti njega i Brekala u proljetnom dijelu sezone, veći efekt na momčad imao je ovaj potonji, a sličnih su karakteristika. Obojica se najbolje osjećaju kada s krilne pozicije ulaze u sredinu, obojicu krase kvalitetni ubačaji i obojica bi u reprezentaciji imali gotovu identičnu ulogu. Brekalo se, doduše, nametnuo kao veći individualac, ali zbog već spomenutog konteksta.
Bilo kako bilo, Fiorentinin igrač na posudbi u Hajduku ispao je najveći gubitnik ovog popisa, jer je došao na Poljud s ciljem da se nametne Daliću i napravio je sve što je trebao, a na kraju je svejedno ostao bez poziva.
Problem krila već je dulje vrijeme prisutan u hrvatskoj reprezentaciji, a Mislav Oršić, koji je ove sezone dosad odigrao ukupno 56 minuta nakon povratka od ozljede koljena, realno nije mogao doći u obzir. Hrvatski izbornik procijenio je da će mu dobro doći dva krilna igrača Rijeke, a da mu Brekalo toliko ne treba da ga nije stavio ni na pretpoziv.
Ne treba zaboraviti da je u studenom prošle godine u reprezentaciju mimo pretpoziva naknadno pozvao jednog igrača, i to baš Pašalića, ali čak i ako Nikola Vlašić na kraju ipak ne bude spreman, teško je vidjeti kako bi Brekalo otišao na EURO.