Nakon ovako dramatičnog ispadanja u doslovno zadnjoj minuti, teško je odmah, isti čas iza utakmice analizirati i pisati jer sve nas ovo – boli. Ovako primiti gol u posljednjim sekundama...
No, mora se, pa idemo. Dakle, izbornik Zlatko Dalić odlučio je počet utakmicu u sustavu 4 – 3 – 3 s niskim bočnima i širim veznima, posebno mislim na Modrića. Vjerojatno imajući za cilj da širokim trokutima, kako mi to kažemo, umiri utakmicu i drži pozitivnu nulu prvo poluvrijeme. S te strane plan je uspio, iako treba biti realan i reći da smo bili bezopasni.
Posjedom lopte, igrajući oko talijanske formacije 3 – 5 – 2, u tom kontekstu najviše su patila naša krila koja u svojoj naravi to niti nisu, Pašalić i Sučić. Bez dubine i bez dovoljno igrača u završnici osim udarca Sučića nismo zaprijetili. Treba istaknuti sjajnu izvedbu Livakovića u toj jednoj rupi u prvom poluvremenu.
U nastavku Italija se iz 3 - 5 - 2 u fazi obrane transformirala u 3 – 2 – 4 – 1, Barella bi se spuštao niže uz Jorginha dok bi Raspadori i Pellegrini radili kvadrat kao dvije desetke u sredini terena. Talijani formaciju sa trojicom otraga igraju zatvorenih očiju, uigrani kroz klubove i vrhunske trenere i vidi se jasna ideja, ali im fali profila igrača koje u klubovima imaju na račun stranaca, fali im domaćeg izbora.
Ulaskom Budimira koji je pravi momčadski igrač, kao i taktička adaptacija na poluvremenu sa podizanjem Stanišića više, odmah je sve skupa rezultiralo pritiskom, jedanaestercem kao i postignutim golom. Centaršut iz užih pozicija, polu-prostora, kao Sučićev, opasno je oružje u modernom nogometu.
U tom času izbornik Italije Luciano Spalletti odmah prelazi na igru sa četiri iza u fazi obrane dok u fazi napada Di Lorenzo ostaje uže, ali pojačava ritam ulaskom Chiese, koji je valjda jedini igrač Italije uz Barellu s igrom jedan na jedan i adekvatnom brzinom. Čudno mi je da takav igrač nije starter u ovoj Italiji kojoj očito fali klasa.
Ulaskom Scammace prelaze Talijani na 3 - 5 - 2 pokušavajući dodatno opteretiti našu zadnju liniju koja je danas odigrala dobru utakmicu. Naši su se povukli, izgubili smo dosege za presing i u tom razdoblju smo teško disali, ali smo bili kompaktni i ginuli na terenu, borili se. Italija je u sučevoj nadoknadi, koja je bila preduga, otkud osam minuta, da se i ja zapitam, igrala rastrgano. Imali smo niz oduzetih lopti, ali naša tranzicija je nažalost bila jako loša. Današnji nogomet inzistira na tom segmentu.
I onda primiš gol u zadnjoj sekundi preduge nadoknade, majstorski gol za slavlje Italije i našu tugu. Neću analizirati primljeni gol jer dovoljno boli i ovako. Nogomet je nekad okrutan, gadan. Još nam igra teorija i treba sačekati konačne rezultate. Ako ispadnemo, to je realno neuspjeh, ali večeras se momcima nema što prigovoriti, dali su sve od sebe kao i uvijek. Pokazali smo da imamo budućnost i da dolaze neki novi igrači, te ćemo i dalje imati što reći u svijetu nogometa.