Švicarski novinar Georg Baumberger godine 1900. usporedio je Dioklecijanovu palaču s “kosturom diva u kojem je utočište našao narod patuljaka i sagradio kuće među ogoljenim rebrima u šupljini slabina, praznim očnim dupljama pa i u goloj koščatoj lubanji”.
Kroz vjekove život u Palači bio je težak, ali postojan. No danas su u njoj ostali posljednji “patuljci”.
Desetljećima se u gradskoj rubrici “Slobodne Dalmaciji” pisalo o komunalnim problemima u Getu, kako je nazvan nastanjeni dio Palače. Bivši šef splitskih konzervatora Joško Belamarić je prije 17 godina rekao kako, od ondašnjih 912 stanova unutar Palače, njih 400 nema elementarni sanitarni čvor. Duško Kečkemet je tvrdio da u Palači ima zgrada koje na prvom i drugom katu nemaju zahod. Ali teoretičarka...