Treba vam brzinska zarada? Pogotovo u ovo pandemijsko vrijeme kad mnogi ostaju bez plaća ili ne rade, plaće su sve manje, a troškovi života sve veći... Neki će se optimisti okrenuti igrama na sreću maštajući o tome da im se osmjehne sreća, a neki će, kao što to u ovom trenutku radi veliki broj Splićana, posegnuti za zalagaonicama.
Bez da ih itko pita za kreditnu sposobnost na ovaj način mogu brzo i jednostavno doći do novca. Sve što im treba za nešto prodati, otkupiti ili založiti jesu osobna iskaznica i OIB. Uvjet je, naravno – punoljetnost.
Vlasnici dviju splitskih zalagaonica kažu nam da Splićana nikad nije bilo više. A zalažu sve što se založiti da iz čega se vidi kako je korona-kriza definitivno učinila svoje.
Ante Baković u splitskoj zalagaonici Tramontana na Sućidru naglašava kako im je promet u ovo pandemijsko vrijeme čak malo i porastao.
- Ljudi dolaze sve češće, međutim počeli su prodavati doslovno sve što im dođe pod ruku. Vrijednijih stvari poput zlata više nema. Očito nemaju što za prodati. Mislim da se vode logikom da idu prodati bilo što ne bi li došli do pokoje kune kako bi mogli preživjeti. Kod nas je jednak postotak zaloga i prodaje, međutim prije pandemije kad bi klijenti založili neku stvar po nju bi se u 80 posto slučajeva i vratili.
Sada toga više nema i rijetko se vraćaju pa stvari koje založe uglavnom ostaju kod nas. Nazovu nas i kažu da nisu u stanu donijeti ležarinu. Teško je bilo što nekome prodati jer nitko nema novaca. Ono što nam donekle dobro ide je tehnika, mobiteli su uvijek aktualni, televizori... Umjetničke slike nam recimo jako loše idu, njih ljudi kad se bogate kupuju zadnje, a kad krene kriza prvo je čega se rješavaju, kaže Ante.
- Podjednako nam dolaze i mlađi i stariji. Ovi prvi najviše donose tehniku poput mobitela, a drugi nose stvari za koje misle da su vrijedne, ali to najčešće ne bude tako pa se razočaraju. Žene su puno češći klijenti od muškaraca i najviše u zalog donose zlato. Čak su zadnjih mjeseci u velikom broju počele donositi vere što prije nije bio čest slučaj. To samo govori koliko je pandemija utjecala na živote Splićana, jer je očito kako su iscrpili dobar dio novčanih zaliha. Kod nas zalog funkcionira tako da ljudi biraju rok od 7, 14 ili 30 dana u kojem se mogu vratiti po stvar koju su založili. Taj se rok može produživati, a kada plate ležarinu i iznos glavnice onda mogu podići svoju stvar. U suprotnom se mi naplaćujemo iz vrijednosti zaloga.
Nikola Mejaš iz splitske i šibenske Pawn Shop zalagaonice ističe kako se osjeti da je kupovna moć ljudi dosta opala.
- Više prodaju stvari ili ih zalažu, dok ih puno manje kupuju nego prije. Prije pandemije odlično su nam išli najnoviji modeli mobitela poput Samsunga ili iPhonea, ali sad to više nije tako i traže se mobiteli slabije kvalitete ili druge jeftinije stvari. U ovih godinu dana od pojave pandemije u Hrvatskoj promet nam je u dvije splitske i jednoj šibenskoj poslovnici pao od 20 do 30 posto.
Pitamo ga što Splićani najviše donose u zalog?
- Rekao bih da su to u posljednje vrijeme laptopi, mobiteli i igrače konzole. Upravo to i najviše prodajemo, kaže nam Nikola.
Zalagaonice uglavnom nude tri opcije, a to su zalog, otkup i prodaja. Ako se radi o zalogu ljudi će donijeti određeni predmet, u zalagaonici će ga procijeniti, klijentu dati novac i predmet založiti, odnosno staviti ga na čuvanje na određeni rok, koji se može produžiti. Ako klijent ne vrati novac u tom roku ili ne produži ugovor predmet će tada ići u prodaju po onim uvjetima i cijeni koju odredi zalagaonica. Kod mogućnosti otkupa, kada zalagaonica kupuje od klijenta, radi se o izravnoj prodaji pa će klijent odmah dobiti novac na ruke. Kod treće opcije, zalagaonica prodaje, što znači da klijent kupuje predmet po želji, a cijene su višestruko niže od tržišnih.