StoryEditor
SplitKomentar Sandija Vidulića

Kako smo došli do turizma u kojemu splitska povijesna i kulturna baština postaje prostor po kojemu se urinira, uključujući i palac Grgura Ninskog? E, za to smo sami krivi...

Piše Sandi Vidulić
26. lipnja 2022. - 13:22

Evo jedne anegdote za početak. Došla ovih dana jedna mlada djevojka iz Čilea u posjet rodbini u Split. Drugog dana susrela se s dvije rodice koje su je htjele upoznati s ljepotama Splita. Na putu do Palače pokažu joj Grgura Ninskog i vele: "Ovo ti je Grgurov palac. On donosi sreću. Takneš ga i ispuni ti se želja." Međutim, rodica koja je došla iz daleke zemlje s gnušanjem veli: "Neću ga dirati." Na to je dvije rodice Splićanke počnu nagovarati: "Ma daj, zašto ne želiš, on donosi sreću." A ona im, i dalje zgrožena, uzvrati: "Jučer sam vidjela turista kako piša na Grgurov palac!"

Eto dokle je došlo. Kažu da trebamo razvijati turizam doživljaja. Kakav je doživljaj ponijela ova djevojka kući, u daleku prekooceansku zemlju?!

Skoro svaki dan možemo pročitati neku odvratnu priču o ponašanju turista u splitskoj gradskoj jezgri. Kako smo dospjeli u ovakvu sadašnjost? Jesmo li slučajno potonuli, ili se u tom kaosu naziru stepenice kojima smo sišli od dna...?

Bilo je i ranije ekscesa s turistima u splitskoj povijesnoj jezgri, ali ne u ovolikoj mjeri. Neki turisti vjerojatno koriste godišnji odmor da izbace "emocionalno smeće" koje se nakupilo zbog krize uzrokovane COVID-om 19. Kao "odgovor" na represiju koju su njihove državne vlasti provodile dok je trajala pandemija virusa, neki turisti kod nas gaze sve norme društveno prihvatljivog ponašanja. Umjesto elitne turističke destinacije, kakvom sebe volimo zamišljati, postali smo deponij za tuđi emotivni "otpad".

Statistike pokazuju da većinu mladih turista zanima autentičnost lokacije

S druge strane, Split je privukao "milenijalce", koji vole buku, tulumarenje i opijanje. Kako kažu turistički vodiči, takve ne zanimaju muzeji, ovdašnja baština i turistička vođenja. Vodiči tvrde da se struktura gostiju znatno promijenila zbog korona-krize.

No svjetski je trend da su milenijalci među najvećim globalnim putnicima. Mladi prosječno u godini 35 dana provedu na odmoru. Međutim, nisu krive samo godine za ovo što se događa. Naime, statistike pokazuju da većinu mladih turista zanima autentičnost lokacije, a čak 86 posto njih želi doživjeti novu kulturu, dok ih 44 posto ide na odmor jer hoće partijati, a samo 28 posto putuje radi šopinga.

Zašto se onda baš kod nas ovo događa?

Split je turistima posljednjih 15 godina nudio kulturnu ponudu uglavnom orijentiranu na publiku niskih prohtjeva.

– Da bi se privuklo ljude, nije toliko bitno je li nešto staro sto godina više ili manje, ali je, recimo, nadasve upečatljivo vidjeti spot u kojem Dioklecijan skida glavu sv. Dujmu – sažeo je jednom prilikom svoju turističku strategiju bivši direktor TZ-a Splita Vedran Matošić.
 

Ni 'Rimljani' na Peristilu nisu Rimljani iz Dioklecijanova vremena. Posudili smo ih od Julija Cezara. Koga briga...

Kičastu turističku ponudu usmjerilo se prema antičkom sloju splitske povijesti, s lažnom kostimografijom i historiografijom. Kao u nekom jeftinom hollywoodskom filmu koji ne mari za povijesne činjenice, rimske vojnike odjenulo se u ratničke odore iz vremena Julija Cezara, a ne u autentične iz Dioklecijanova vremena. "Živi muzej" s gladijatorskim borbama postavljan je na barokni bedem Cornaro. Bilo je tu još svačega udrobljenog; u pratnji Dioklecijana, zakletog progonitelja kršćana, pojavio se jednom i Matošić kao biskup Toma Niger (koji je živio u doba Marka Marulića). A na programu bi se našao i "Disco Dioklecijan" s elektroritmovima na Rivi.

image
Nikola Vilic/Cropix/Cropix

Da pseudoautentična koreografija ne bi zaostajala za američkim povijesnim spektaklima iz 50-ih godina, pobrinuli su se gutači vatre, akrobati, gladijatori i atraktivne plesačice. Peristilom su odjekivali zvuci fanfara, bubnjeva i starorimske glazbe. U rimskim je kočijama povorka s Dioklecijanom na čelu obilazila oko Palače. U podrumima Dioklecijanove palače, pod nazivom "Što su jeli stari Splićani", kušala se hrana iz vremena cara, a uvjet je bio da se dođe u togama. Sve to govori kako su glavni organizatori turističke ponude nudili stereotipe o raskoši Rimskog Carstva kao jedino što je doista vrijedno da se predstavi turistima.

Turisti su pali na te priče, sjatili bi se u podne na Peristil da mobitelima snimaju i pozdravljaju "Dioklecijana" kad bi se pojavio s "Priskom". Plaćali su za fotografiranje s "Dioklecijanovim legionarima" toliko da su se pojavili "nelegalni legionari", pa su iz Turističke zajednice upozorili da se "lažni" od "pravih" razlikuju po perjanicama na glavi.

Evo što nam se zapravo dogodilo...

U isto vrijeme, baština u Dioklecijanovoj palači prenamjenjivala se u ugostiteljsko-smještajne kapacitete, a javni su prostori privatizirani za štekate, između kojih su turistički vodiči jedva provlačili grupe turista.

Autentična je ponuda sve više nestajala iz povijesne jezgre, nije se čuvalo stare zanate, a sve to onim mladim turistima koji žele doživjeti originalnu kulturu i upoznati lokalne stanovnike takve lokacije čini nezanimljivima.

Nagli rast turizma nije pratila gradnja hotela, brojna noćenja odvijala su se u kućama, stanovima ili hostelima, a Grad za sve takve raštrkane kapacitete nije osigurao prometnice, kanalizaciju, zbrinjavanje otpada i opremljene plaže.

Prometne gužve i smrad možete podnijeti dok ste mladi i tražite zabavu na jeftinoj lokaciji koja ima zanimljivu povijesnu jezgru. Ali bez hotela za obiteljski ili kongresni turizam, bez kvalitetne kulturne ponude, a s forsiranjem apartmana, osobito u stambenim zgradama, u koje se može strpati i po desetak mladih, stvorena je ponuda za masovni turizam, goste s kruzera i mladenačko tulumarenje. Turisti koji se žele opustiti, udobno i luksuzno boraviti, a spremni su potrošiti veliku količinu novca u jednom danu, ali bez bučnog provoda, zaobići će Split.

Zasluge Ive Baldasara u pretvaranju Splita u jeftinu lokaciju. Ne po cijenama...

Druga je zaslužna poluga ove priče bivši gradonačelnik Ivo Baldasar, u čije vrijeme dolazi do uzleta turizma u Splitu. Premda Baldasarova tvrdnja kako se radilo o organiziranom trudu djeluje kao politička samohvala, ne treba zaboraviti da je on imao bogato iskustvo na rukovodećim mjestima u turizmu ("Atlas", "Kompas", "Sunčani Hvar"...).

Kad je Baldasar došao na mjesto gradonačelnika, prestala su ranija nastojanja da se dovode značajna imena pop, rock i world glazbe. Nije se niti pokušalo dovesti vrhunske jazz umjetnike, kao prije 20-ak godina. Nakon dolaska Baldasara 2013. ugašena je "Dischoteque Riva" s obrazloženjem da je organizator dužan Gradu. Tog je ljeta startala Ultra Europe na Poljudu, koju je 2016. odlukom Baldasara Grad donirao s dva milijuna kuna. Dio novca uzet je od sredstava namijenjenih za Pučku kuhinju i za sanaciju Karepovca. Iako se u pravilu elektronički dance koncerti organiziraju izvan urbanih središta, u Splitu je takva buka dopuštena usred grada, a "Čistoća" nije odvajala gomilu smeća od plastike, papira, metala i stakla.

Dapače, Ultra je od politike glorificirana kao promotor turizma jer su mladi preko nje čuli za Split. Osim DJ-eva, Split posljednjih 10 godina uglavnom nije imao ambicije dovoditi velika glazbena imena.

Nakon što je Bob Dylan gostovao u Varaždinu, a Leonard Cohen u Zagrebu, u neslužbenom razgovoru upitao sam jednu osobu koja je tada bila u vrhu organizacije Spaladium Arene zašto oni ne zovu takve legende. Rekao mi je da za njih nije dilema koga bi zvali, između Dylana i Cohena s jedne strane, ili Severine i Balaševića s druge strane, jer jedino balkanske zvijezde mogu napuniti Arenu. Njegova je argumentacija bila da se pokušavalo sa stranim izvođačima, ali da publika hoće domaće.

Na koncu, što radiš kad dođeš u grad lažnih Rimljana? Ponašaš se kao "Rimljanin"

A nije moralo biti tako, sjetimo li se da su Dire Straits izabrali da na Gripama 1985. otpočnu svjetsku turneju.

Uglavnom, Split nema kulturnu koncepciju kojom bi privukao turiste željne kvalitetne ponude. Niti je nudi domaćim ljudima. Istraživanje zadarskih sociologa pokazalo je da su životom u Splitu najzadovoljniji mladi koje slabo zanima kultura, a slušaju estradu i narodnjake. Split je daleko od kultiviranoga grada po komunalnim uslugama, dapače, u raznim segmentima svakodnevice primitivizam vlada kao opće načelo, pa je li čudno ako se turisti sve više ponašaju u skladu s njime? Po onoj "kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin". A što radiš kad dođeš u grad lažnih "Rimljana"? U kojem postoji velika tolerancija prema ugostiteljskoj eksploataciji vrhunske baštine, koju je Baldasar nazvao "šušur", a njegovi su sljedbenici tek malo učinili da se stvari poprave, ali i dalje se zagađuje bukom, prljave su ulice i trgovi u jezgri, restorani ispuhuju smrad iz kuhinja u sporedne uličice, vladaju zagušenje štekatima i nesnosna gužva. Kako se ponašaš u gradu takvih "Rimljana"?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. kolovoz 2022 19:23