Split je od pamtivijeka modna promenada, a jedno od najljepših izdanja našeg Grada pod Marjanom mogli smo vidjeti na ovogodišnjem Split Prideu, dvanaestom po redu.
To nije bila uobičajena revija markirane robe i skupih cvika na špici, nego smotra šarenila, tolerancije i opuštenosti, lišena svih natruha snobizma.
“Pokazivanje” u najboljem smislu riječi, tu se okupilo barem petstotinjak (po procjeni koordinatorice Nikoline Banić) mladih i starih ljudi, muškaraca, žena... Pa i onih fluidnih, koji ne osjećaju potrebu isticati bilo kakve rodne atribute.
To je hipi-pokret nove generacije, u vedro i šareno ruho ogrnut krik protiv nepravde i omalovažavanja.
U koloni su hodali klinci koje maltretiraju po školama jer su “feminizirani” ili blesavo odjeveni (po standardima većinskog mnijenja), tu bijahu oni kojih se možda stide i vlastiti roditelji jer ih ne uspijevaju razumjeti.
Okolnost da je Pride u Splitu Ljeta Gospodnjeg 2023. protekao bez i jednog incidenta pokazuje da ima nade za one koji su neshvaćeni, usamljeni, popljuvani zbog okolnosti što su – da citiram Antu Tomića – “izvukli društveno nepovoljni biološki listić”.
Podršku pripadnicima LGTB-zajednice došli su dati i “strejteri”, među njima i “prvi Splićanin”, gradonačelnik Ivica Puljak, koji je poručio da je “Split grad ljubavi i tolerancije”, a dobrodušno se odazivao i na pozive za fotografiranje, kao i zamjenik mu Bojan Ivošević.
Mladi budući redatelj Tomislav Miletić Rottoloni (22) u Đardin je stigao direktno sa studentskog snimanja.
Snažna poruka
- Iz Sutivana sam, studiram film i video u Splitu. Nisam mogao doći podržati Pride prethodnih godina jer sam uvijek radio sezonski, a sad je organiziran malo ranije i eto me tu – vedro je kazao Rottoloni, te nas pozvao na premijeru svog filma "Solsticium" u studenome u Zlatnim vratima (kinoteci), u sklopu smotre filmova Umjetničke akademije u Splitu.
Iako je deklarirani “strejter”, Pride kao festival ljubavi i prihvaćanja podržao je i 23-godišnji Petar Stipković, Korčulanin, ekonomist i – barbir.
- Lipo je da ima ovakvih događaja kod nas – smatra.
Sestra i brat, Lucija (25) i Petar (23) Blažević također drže da Pridea - biti mora.
Petar je inače radnik u splitskom komunalnom poduzeću, Lucija studentica psihologije, a zajedničko im je – osim prezimena – to što se oboje zalažu za toleranciju, i to ne skrivaju.
Veselo međunarodno društvo: Erika Fulton (SAD), Diana De Liso (Italija), Jules iz Chicaga i Ivana Hewitt iz Siska također u vedrom ozračju šalju snažnu poruku: ljudi smo, volimo se!
- Svi imamo crvenu krv – na engleskom je podsjetila Jules, inače strejterica, dok je zanimljiv životopis među curama iznijela jedna kojoj ćemo identitet zadržati ipak u tajnosti.
Deklarirana je kao panseksualka, a Wikipedia poučava da je panseksualnost seksualna orijentacija koju karakterizira seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama bez obzira na njihov spol ili rodni identitet. Riječ panseksualnost dolazi od grčke riječi pan- koja znači sve.
Odgajam ih u duhu različitosti
- Bila sam udana za muškarca, a poslije toga i za ženu. Imam djecu koju odgajam u duhu prihvaćanja različitosti, i vjerujem da mi dobro ide – povjerila nam je simpatična žena, koja nas je zamolila da joj ne objavljujemo ime jer je jedno od djece u osjetljivim godinama i ne želi da ima probleme u školi zbog majčine “drugačijosti”.
Još jedan dokaz zašto je Pride potreban, primijetili bismo.
Ivana Hewitt svake godine (živi u Splitu već dvanaest, rodom je Siščanka) podržava Pride svojim dolaskom, a razlog je jednostavan.
- Volim ljude. I ljubav – sažima.
Veli i da joj se čini da ide na bolje.
Sad je ostalo veselje i ljubav
- Ranijih je godina bilo više problema. Prve godine su nas otvoreno vrijeđali, gađali kamenjem. Svaki kasniji Pride bio je manje ekscesan. Sad je ostalo samo veselje i ljubav, kako i treba biti - veli.
Koordinatorica Nikolina Banić podsjetila je da se kroz Pride na prihvatljiv način progovara o zeznutoj temi, a to je seksualnost. Po profesiji je inače socijalna radnica, pitamo je je li doživljavala neugodnosti zbog svog aktivizma.
- Očekivala sam otpor, treba se boriti – poručila je.
Povorka ponosa predvođena bubnjevima uz jako policijsko osiguranje prošetala je gradom, te naišla uglavnom na odobravanje već brojnih turista u Splitu, ali i domaćih ljudi.
Mirta Barić iz organizacije održala je govor o važnosti osuvremenjavanja prosvjetnog sustava s ciljem edukacije o seksualnosti i prihvaćanju, plesalo se i pljeskalo s odobravanjem.
Sve je vrvjelo natpisima, bilo je uistinu maštovitih transparenata: “Da nisam lezba, faćkala bih Grašu”, “I Isus je imao dva oca”, “Svi smo mi dica Božja”, “Eh, šta je lipo bit lezba”, “Šetamo danas za bolje sutra”, “Tu smo od stoljeća sedmog” i drugi.
Povorka se nakon đirade po gradu vratila u Đardin, na after party uz DJ-eve. Split može biti ponosan na Pride i njegovo šarenilo! Nemamo se zašto crvenjeti.
