Kada vidiš Imoćanina da skače u bunar ne misli se puno, već skači za njim, jer on to ne radi džabe. Slično su to radili i njihovi stari za vrijeme Austro-Ugarske monarhije gdje su se naglavačke bacali kada bi pokojni Franjo Josip "načukao" gdje se tobože nalazi Raosovo književno blago cara Trajana. To primorcima nikako nije bilo zamislivo da se "vlaji" brčkaju u moru, kada rijetko to rade i u lavoru, jer što zna vlaj šta je velika misa. Nedvosmisleni je to, za neke posprdni, opis naroda izniklog na škrtom kamenjaru čija je životna zadaća od pamtivijeka bila snaći se i preživjeti u oskudnim vremenima, pa su te osobine s vremenom toliko doveli do savršenstva da im podjednako zavide i primorci i kontinentalci.
Iako im se paralelno dive i zavide im, taj bezrazložni negat...