U 75. godini života preminuo je legendarni splitski brijač koji je praktički dok je disao radio u kultnoj brijačnici "Zvonko" koja na Obrovu kraj splitske Peškarije radi još od 1952. godine i najstarija je u gradu. S njim su se oprostili i iz humanitarne akcije "Bradata aukcija" u kojoj je godinama sudjelovao.
Njegove mušterije bili su Smoje i Dvornik, a unatoč ljubavi prema poslu i tradiciji, Ivan je ljetos za medije govorio da bez turističke sezone brijačnica ne bi opstala jer grad ne mari za stare zanate.
– Britve su bile teške za baratat njima pa su ljudi dolazili na brijanje kod brice. Neko dva puta, neko jednom tjedno, a bilo je i bankara, službenika šta su dolazili svaki dan. Iša bi ujutro otvorit, a ono već deset ljudi čeka u redu. Zato je ovde nekada i radilo po šest ljudi. I tako to ide, pročitaju se novine, komentiralo se i tada ka i sada. Evo, jutros nam je glavna tema bila slavlje ovo jednog našeg, pa se razmatralo šta će biti za obid. Kod brice je kvorum neizbježan, a teme idu od sporta, Hajduka, politike, a nešto i žena – ispričao je prije desetak godina Ivan našoj kolegici Tanji Šimundić Bendić, sjećajući se vremena kad su žene vodenu ondulaciju pravile viklerima, od kojih je svaki imao svoju utičnicu za struju.
Danas je drugačije, muškarci se šišaju i briju aparatima pa su im kože omekšale. Zato i pucaju kad ih uhvati prava brijačka ruka. Posebice je osjetljiva koža stranaca, koji vole, dok borave u Splitu, sjesti u stare brijačke stolce iz 1936. i prepustiti se iskusnim rukama.
– Do 1990. je u gradu bilo 20 brijačnica, a danas ih na prste možeš izbrojit. Sad se nose ćelave glave, a prije smo se tome rugali. A brade su prije nosili samo umjetnici i znanstvenici, obični su je ljudi skidali. Brci su druga stvar. I šta ću van reć, tužno je to da visoki najam tira zanatlije iz grada, a i brijača više nema. Devastirani smo. Sad su to vizažisti. Eto, tako ih zovu – jadao nam se još prije desetak godina brico Ivan Bošnjak.
