"Imate šefa Čistoće kojeg informiraju vatrogasci i tu staje rasprava".
Rečenica je to splitskog dogradonačelnika, znate već kojeg, takvu bezobraštinu sasvim sigurno ne bi izrekao pristojni Antonio Kuzmanić, izrečena novinarima u vrijeme požara u Žrnovnici. Što to ima veze s lokalnim izborima u svibnju sljedeće godine? Pa ima utoliko što pokazuje kako se u prirodi sadašnje splitske vlasti ništa nije promijenilo u posljednje tri godine. Oni su zakon, “i tu staje rasprava”. S bilo kime. Bez rasprave s građanima, bez rasprave sa strukom, bez rasprave s oporbom. Puljkov način rada.
Kakvo je stanje u gradu danas, osam mjeseci prije lokalnih izbora? Komunalno grad nije nikada bio zapušteniji, prljaviji, neredniji negoli je u posljednjih godinu-dvije. Sada je već postala javna tajna da je tvrtka Puljkova velikog prijatelja Ivice Karoglana, splitska “Čistoća”, u potpunom rasulu. Analizirala je to detaljno kolegica Mia Uzinić ovog tjedna – neispravni kamioni, neoprani i neispravni kontejneri iz kojih curi smrdljiva tekućina, čistilice za pranje gradskih ulica posljednji put su bile ispravne u mandatu Ljubice Vrdoljak. U isto vrijeme je broj službenih automobila u tvrtki povećan, sad ih imaju 22.
Gradska tvrtka “Čistoća” najbolji je pokazatelj načina rada Puljkove vlasti u ove tri godine. Puljak je te svakodnevne probleme građana, ono što predstavlja kvalitetu njihova života, stavio potpuno po strani i sve karte bacio na jedan projekt – Žnjan.
I tu mu za sada ide dobro, na gradilištu se vidi svakodnevni napredak. Naravno, na Žnjanu je splitski gradonačelnik u vremenskom tjesnacu, riječ je o roku do kada svi radovi moraju biti okončani, o čemu je pisao kolega Sandi Vidulić. Što god tko mislio o Puljku i njegovoj ekipi, svima bi u ovom gradu moralo biti u interesu da se Žnjan napravi u roku, da grad ne ostane bez vlasništva nad svime što će se tamo izgraditi.
E sad drugo pitanje, a zapravo isto koje postavljamo iz tjedna u tjedan, i tu dolazimo do splitskog specifikuma, nezabilježenog u povijesti politike. Dakle, Split je jedino mjesto u svijetu gdje izazivači, znači oporba, bježe od javnosti, s iznimkom prvog SDP-ovca Davora Matijevića. Koji je vidljiv, ima stav i ne boji ga se iznijeti.
Od ostalih ni slova. Za neke stranke i ne znamo hoće li uopće imati kandidata i hoće li kao stranke uopće izići na izbore, a za one koji će sigurno ići u utrku kontra Puljka mogućnost da dobijete neku izjavu, stav, poruku, ravna je mogućnosti da Hajduk jednom u budućnosti opet bude prvak (vidio je to i sam Puljak uživo u Puli, kažu da sada zna prepoznati na terenu koji su “naši”). Dakle, nema šanse...
U čemu je problem? Što ti ljudi misle – da će izbjegavanjem javnosti njihove šanse da pobijede Puljka narasti? Da će sve riješiti u posljednjih mjesec dana, dok se Puljak bude fotografirao na gotovo dovršenom Žnjanu? Moguće, moguće da je to neki novi nezabilježeni politički PR. Moraju ga patentirati da im ga netko ne ukrade. Ukratko, sve je izgledniji ishod – Puljak još četiri godine u Banovini...
