S obzirom na cijenu od 40 čak i 50 eura po kilogramu, teško će se ulice Splita ovog Badnjaka ćutiti samo na bakalar. Zaboravimo mi ta bogatija vremena kada je iz svake kale, portuna, iz kužina stizao miris bakalara na bjanko ili crveno. Nema toga više bojimo se, cijena mu je proparala nebo. Tražit će se ove godine jeftinije varijante tipa nije bakalar, ali je a‘la bakalar. I sve nas nešto vuče u pravcu mola, koji za tu glumačku rolu uvijek može dobiti Oscara. A njega, hvala Bogu ovih posljednjih tjedana ima na peškariji more, kažu nam prodavači toliko da ga jedva možeš prodati. I cijena mu je prihvatljiva, od tri do osam eura kilo.
- Pa sada vi računajte, otac, mater, dvoje, troje dice, neka još dođu baba i did, koliko bi bakalara trebalo za to sve blagdanski nahraniti. A s tri kila mola, to je već druga priča – kažu nam na peškariji.
Splitska ribarnica je u petak bila puna kao šipak, namjestili su se i zvučnici, čujemo Mišu Kovača i refren ‘Ja ne mogu nego da ga volim‘, nose se kave, zove se na kave, ljudi ćakulaju, zabadaju glave nad banke, pitaju za lokarde, vode polemike oko friškine, promatraju oko riba, nerviraju prodavače kada počnu filozofirati. U svakom slučaju šušur je to grada onog našeg po burinu, u ozračju nekog već omamljujućeg dobrog blagdanskog ugođaja.
Gire ni za lijek
Trčimo oko banaka, lignje je manje, sipe skoro nigdje, gire, ah, gire, mnogi ih priželjkuju, nema ni za lijek. Kod Nene su srdele četiri, lokarde isto toliko, kod suside joj Željke losos je 18,5, lubin 10,49, lignja koća 25 eura, a očišćene kozice 25 eura kilo. Okolo u ponudi ima pasa i mačke po deset eura. Trlje su od tri do osam, kod Kike su srdele isto četiri, komentiramo da su ovaj petak došle ranije. Kike nam kaže kako i one mogu odigrati veliku rolu na Badnjaku. Recimo ljudima se ne da raditi ih na savur, i to je šteta jer ne znaju kolika je to poslastica. Mogu kao predjelo i pohovane, a može se od njih napraviti i juha. Za kilo bakalara može se kupiti deset kila srdela, a barem se na deset načina pripremiti dadu.
- Evo umjesto bakalara može mol, ali bi valjalo da je suv. Trebalo bi ga prosušit malo da bude baš ka pravi bakalar. Treba to isto znat napravit – veli nam prodavač Tiho.
Zezamo se da ćemo ga evo taman u ovo vrijeme od pred Božića staviti na štipunicu pa na tiramol. Zapuvala je taman i bura, do Badnjaka će biti kao bakalar sa sjevera.
Ljupkina riceta
A tu su i kozice za predjelo, mogu se baciti na malo ulja pa na tavu, oklop im pohrskavi, samo ih grabiš kao čips onako vruće. Mogu se poškropit i s par kapi ulja, pa ih se baci na papir za pečenje i u pećnicu. Netko će se možda mašiti za grdobinu, one su u petak bile 16 eura kilo, nekome će poslastica biti buzara sa škampima. Prodavačica Cvita nam veli kako je dobra zamjena za bakalar brujet, ubaci se u njega grdobina, mišancija, jeftinije je nego ona uobičajena verzija, a za prste lizat.
-Evo kod nas je danas mol osam, onaj od sedam je prodan, trlja je sedam, mišanca za juhu šest, škampi su 13, kozica šest...Ja bi umjesto bakalara predložila oslića, može se zapeći u pećnici s krumpirima, može se raditi i brudet, može se i nešto i pofrigat. A tu je i gregada od jeftinije ribe, naprimjer od raže, ona je od 10 do 12 eura. Pomiša se još malo s molom ako dica ne vole bežmeka, kokota ili škarpinu. I to je to – veli nam Ljupka iz Levantea.
Rješenja uvijek ima, samo treba znati pitati. Na svakom banku peškarije dat će vam ovi ljudi savjet. A najbolji je ovaj, svratite po gradski bakalar iz tećice kad se bude dijelio, a onda brzo odite doma skuvat ono što ste prije toga kupili na peškariji. Vuk sit, koza cijela i mački drago.
