Dan nakon dramatičnog izljeva nasilja u blizini poljudskog stadiona gradski život teče uhodanom rutinom. Radnici "Čistoće" zaokupljeni su čišćenjem ulica i travnate površine, po prstenu oko stadiona trče sportski entuzijasti, nekoliko kandidata za dobivanje vozačke dozvole uvježbava vožnju automobila pod nadzorom instruktora...
Onaj tko ne čita novine ili portale, a zatekne se u blizini Poljuda, ni po čemu ne bi mogao zaključiti da su se na tom istom mjestu odvijale dramatične scene. Navijački neredi koji su počeli na tribinama prelili su se i na ulice oko stadiona. Letjele su baklje, boce, kamenje i suzavci.
Palilo se kontejnere, a helikopteri su nadlijetali grad. Nekoliko je policajaca ozlijeđeno, a mnoštvo navijača je uhićeno. Jedini podsjetnici na to da se tu nedavno održala nogometna utakmica su krhotine stakla, odbačene lepinje, staklene bočice, plastične čaše, razbacane metalne ograde... Ukratko, uobičajena vizura nakon događaja koji privlači brojnu publiku.
– Stajao sam ispred vrata svoje zgrade i čuvao parkirani automobil, a što ću drugo raditi kad je utakmica, ha-ha-ha – rekao nam je nasmijani sugovornik koji živi u zgradi u neposrednoj blizini Poljudske ljepotice.
Bit će i gore
U nastavku razgovora doznajemo da sinoć u njegovoj okolici nije bio potencijalno ugrožen samo automobil.
– Dok smo ja, mater i otac bili na istom poslu, čuvanju automobila ispred zgrade, ljudi su počeli bježati ovdje. Ubacili smo troje ljudi u naš portun jer su bili u strahu.
Dvije mlade cure stajale su ovdje s gospođom, zvali su je "teta", i kako je baš ovdje bilo nereda, policija je bacila suzavac. Nije se moglo više stajati ovdje pa smo ih pustili unutra dok se ne smiri. Cure su mlade, nisu ništa napravile. A moraš pomoći ljudima – ispričao nam je svoje sinoćnje doživljaje.
– Sinoćnji derbi pratio sam iz stana. Ne idem na utakmice već 20 godina. Budući da živim u blizini stadiona, samo navijanje nije naporno pratiti. Kad je rezultat dobar, što je najbitnije, onda su i navijači dobri, nema nikakvih problema. Čim rezultat nije dobar, što je slučaj u zadnjih 25 godina, onda je to malo zeznuto jer svi su ludi za Hajdukom.
Naš sugovornik nema sućuti prema krivcima za nerede.
– Ma neka ih se kazni. Realno, ako si već došao tu samo da bi pravio nered, onda si ti problem pa trebaš biti sankcioniran, da zapamtiš dobro i da se idući put ne ponašaš ekscesno. Ali mislim da se to neće dogoditi. Sutra će biti još veći problem, i ti koji su sinoć pravili nered bit će još luđi i problematičniji.
Ne kažem da policija treba lemati ljude bez razloga. Ja sam sinoć stajao ispred svoga portuna i nitko me nije taknuo jer vide da sam normalan. Ali ako činiš štetu na tuđoj imovini, ako napadaš druge, pa, brate mili, i trebaš "dobit u jaketu" – zaključio je naš sugovornik.
Naša iduća sugovornica, gospođa koja, po vlastitom priznanju, nije najvatreniji fan "najvažnije sporedne stvari na svijetu", o jučerašnjim nam je neredima rekla sljedeće:
– Zatvorim se u kuću kad god je derbi. Straha uvijek ima, barem u primisli. Ljudi u mojim godinama po prirodi su pesimisti. Tako sam i ove dvije utakmice očekivala neku dramu. Međutim, prva utakmica je prošla više-manje uredno, ali zato je sinoć iznenada počela buka, frka i bacanje kamenja. Bilo je jako grubo i smirilo se tek oko 23 sata.
Blokirani automobili
Nije propustila pojadati nam se i o drugim problemima koje joj kao stanarki zgrade u blizini stadiona stvaraju nogometne utakmice.
– Automobil nam je poseban problem. Suprug je bolestan, nema šanse da dođe hitna, a ima nas dosta starijih, nije jednostavno. Ne možemo izaći iz kuće autom kad su utakmice, ali to nikoga ne zanima jer to je Hajduk, to je tabu-tema. Kad nas netko zagradi, treba zvati "pauka". "Pauk" kaže "zovi policiju", iz policije kažu "zovi komunalnu", komunalna kaže "zovi policiju", policija zaključi da je izvanredna situacija i da se treba strpjeti. I tako to ide u krug – zaključila je.
Sasvim druga perspektiva vrijedi za ljude zadužene za održavanje čistoće na javnim površinama. Za našeg sugovornika, zaposlenika "Čistoće", nema razlike između jedne ili druge utakmice. Budući da ne živi u neposrednoj blizini stadiona te nije prisustvovao neredima, o sinoćnjim događajima govori opušteno. Kad je njegov posao u pitanju, svaka mu je utakmica ista.
– Uvijek standardno, ne mogu govorit za nerede, ali što se nas tiče, sve je isto kako je bilo i prije, osim što su zapaljena dva kontejnera. Više-manje ista količina otpadaka. Kupim cijeli dan limenke pive, ali što ćete, bez pive nema ništa.
Što bi se reklo: nije muško bez pive. Ali lako ću ja za smeće, mene boli Hajduk. Baš sam sinoć pred utakmicu pričao s jednim bad blue boysom. Rekao mi je: "Ako Hajduk sad ne osvoji, neće nikad." Bojim se da je bio u pravu – pesimistično je završio.
