![<p>Hoće li se Zvonimirova ulica, trasirana prije gotovo stotinu godina, za dimenzije tadašnjeg prometa na razini dva konja i kara, napokon dobiti suvremeni ‘odušak‘?</p>](https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/07/05/o_25427912_1024.jpg)
Kad osvane božićno jutro, mnogi niti ne navuku čarape, već se onako bosonogi – dogegaju do okićene jele, željni doznati jesu li zavrijedili darak.
Pa onda radosni s obitelji sjedaju za stol, na doručak, pazeći pritom da ostave dovoljno "mjesta" za ručak, koji je bogatiji nego inače. Potom nekima misa, nekima šetnja okićenim gradom, kava u društvu prijatelja... Ne nužno tim redom, ali svakako sve navedeno, jer – to je tradicija.
No, nekima pak božićno jutro prođe u brzinskom tuširanju, spremanju i odlasku na posao. Raditi se mora. Rade liječnici, rade medicinske sestre, rade pekari, vatrogasci su ionako uvijek spremni, policajci također, ali i ekipa na dežurnoj benzinskoj postaji. Posjetili smo ih na Ininoj BP Smokovik, taman malo prije nedvidljive granice Splita i Solina...