– Kad prođeš tablu Ponikve, skreni na Napoleonovu cestu! – tako nas je uputio Ante Marlais, a mi ga poslušali i cestom što su nam je u dotu ostavili Francuzi dospjeli smo pravo pred vrata mu.
Dok se upoznajemo, znatiželjni, kakvim nas Bog stvori, pitamo je li "Marlais" ili je "Marle", i odakle u Ponikvama baš takvo prezime?! Priča nas zatječe odmah na pragu, nismo ni vrata odškrinuli. Prije jedno sedam generacija jedan je Francuz, prezime mu znate, došao s Napoleonovim postrojbama, pa je upravo cestu kojom smo došli zajedno s radnicima gradio. Gradio pa jednu Pelješčanku iznenadio, zavolio, oženio, djecu izrodio i ostao. Tako to u životu biva i dobro je da biva, jer da njega bilo nije, možda bi naš Ante negdje po Burgundiji vinograde sadio. Ovako je na Pelješcu rođen, na Pe...