Svake godine imaju sve manje stanovnika, niti jedan gradonačelnik do sada nije živio u svom gradu(!?), oporbe gotovo da i nema... Ovo je Skradin

Skradin, povijesna Scardona, odavno nema bitnih urbanih atribucija, ali ima status grada. S jedva nešto ljudi. I najraskošnijim prirodnim ambijentom koji se još dade vidjeti u ovom devastiranom svijetu globalne pohlepe za utrživanjem i komercijalnim, poduzetničkim iscrpljivanjem prostora. Kao da nakon ove generacije druge ne dolaze, pa im se malo što i ostavlja u nasljeđe.

Skradin je jedan od onih raritetnih gradova u kojima se izbor za gradonačelnika 16. svibnja nije ni morao provoditi jer je rezultat bio unaprijed poznat. Bio je, naime, samo jedan kandidat, HDZ-ov Antonijo Brajković, koji je, bez konkurencije osvojio drugi gradonačelnički mandat.

Da paradoks bude veći, gradonačelnik, s prijavljenim prebivalištem u Dubravicama, smještenim na samom obodu užeg dijela grada, zapravo i ne živi u svom gradu, jer su njegova obitelj, supruga i dvoje malodobne djece, već godinama u Kninu. Supruga radi od 2006. u kninskoj školi "Domovinske zahvalnosti", a suprug putuje od obitelji do posla. Doduše, Brajković nikad neće izrijekom reći da živi u Kninu, ali to i nije važno, jer taj je detalj poznat svima, a kako u hrvatskim prilikama u tome nema nikakve nezakonitosti, nije ni problem!

Šaroliko u vijeću

Ali, kad se u malim gradovima, poput Skradina, takve situacije prešutno toleriraju, znaju postati i pravilo. Pa, danas možemo konstatirati da Grad Skradin, otkako je dobio taj status, nikad nije imao gradonačelnika koji živi u svom gradu! Od prvog – Petra Dunđera, preko Nikole Širinića, do Nediljka Dujića koji je gradom upravljao 24 godine, sve do 2017. kada je svojevoljno odlučio da je – dosta, svi su redom živjeli u Šibeniku.

A nakon Dujića, kormilo ovog sve praznijega grada, preuzeo je Antonijo Brajković. I, evo, u svom drugom mandatu ne samo da nije imao protukandidata za mjesto gradonačelnika, nego jedva da u svom gradu ima i oporbu!

Doduše, u Gradsko vijeće Skradina (s 13 vijećnika) ušle su četiri stranke: HDZ s osvojenih osam mandata, SDSS s dva, Hrvatski suverenisti s dva i jedan je pripao listi grupe birača koju je nosio nezavisni Željko Bajalica. De facto, dvije su liste manjinske (SDSS i Bajalica) jer je Skradin Grad sa značajnom manjinskom (srpskom) populacijom, koja uglavnom dobiva potporu u okolnim selima. Pa bi se moglo reći da su HDZ-ovi oponenti ovdje tek Hrvatski suverenisti sa svoja dva vijećnička glasa.

Kontinuirana depopulacija

Ali, nije tako oduvijek bilo u Skradinu.

Nekoć su ovdje glasna oporba bili SDP, HNS, HSS, u prošlim izborima nametnuo se s tim statusom Most, a u ovim izborima politička ponuda podijelila se doslovce po nacionalnom ključu, a ne po ideološkom i političkom.

Skradin je prema popisu stanovništva 2011. imao 3825 stanovnika u 21 naselju, a sam grad tek 588. Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku 2019. na području administrativne lokalne jedinice je, navodno, bilo 3064 stanovnika, a u samom gradu jedva 500, što govori o kontinuiranoj depopulaciji Skradina.

Međutim, službeno upisanih birača Skradin ima 4134, a na izbore ih se odazvalo samo 1433 ili 34,6 posto. HDZ-ov jedini kandidat za gradonačelnika dobio je potporu 1.195 birača, ali na samom biračkom mjestu u Skradinu (uže područje grada) od 760 upisanih, za Brajkovića je glasalo 255 Skradinjana (drugi su ostali kod kuće…). Ništa čudno, s obzirom da Skradin, kao staro urbano područje, danas nema više od 500 stanovnika!

HDZ-ovac Antonijo Brajković nije imao protukandiata za mjesto gradonačelnika na ovim lokalnim izborima, a kao i njegovi prethodnici - uopće ne živi u Skradinu

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Je li oportuno kod tako niske naseljenosti pod svaku cijenu ustrajavati na statusu Skradina kao grada?

- Skradin je dobio status grada zbog kulturno-povijesnih razloga- brzo će na tu dvojbu gradonačelnik. Skradin je grad iznimno duge i bogate povijesti koja se, temeljem arheoloških nalaza, može pratiti od pretpovijesnog željeznog i liburnskog doba, potom rimskog do značajnijeg srednjovjekovnog hrvatskog razdoblja obilježenog stolovanjem bribirskih knezova Šubića. Potom se ovdje smjenjivala venecijanska i turska vlast, a današnji grad je nastao krajem 18. i u 19. stoljeću.
- Grad zasluženo ima taj status, i neovisno o malom broju stanovnika, formalno ima preko četiri tisuće birača, i nitko nikome ovdje ne može osporiti izborni legitimitet. HDZ nikad nije dobio izbore u Bribiru ili u Bratiškovcima gdje žive uglavnom stanovnici srpske nacionalnosti. Ali, kako nisam imao protukandidata, dobio sam potporu svih, a lista koju sam nosio je bila najjača, osim u srpskim selima- objašnjava Brajković.

Neuspjeli pokušaji

A zašto je bio jedini kandidat za gradonačelnika, to bi, kaže, trebalo pitati oporbu. Po njemu, razlozi su, dvojaki.

Oporba je, ističe Brajković, uglavnom uvijek bila vezana za naselje Skradin, ali otkako je 2017. on izabran za gradonačelnika po prvi put u izborima nisu sa svojom listom sudjelovali ni SDP ni HNS, već je Most preuzeo ulogu oporbe. Tu su još Hrvatski suverenisti, nastali iz nekadašnjeg HSP-a, koji imaju uporište u naselju Rupe.

– A zašto ove godine nisu iskazali interes za izbore, meni je teško reći. Oporba je, kako ja to vidim, umorna od višegodišnjih neuspješnih pokušaja, jer nisu ostvarili rezultat ni u jednom izbornom ciklusu, a s druge strane od ulaska u EU Skradin je u značajnoj mjeri koristio mogućnost financiranja važnih projekata "europskim novcem", i to je možda demotiviralo i obeshrabrilo skradinsku opoziciju. Ovdje je opozicija, tvrdi gradonačelnik, slabo organizirana, a oni koji su 2000-tih predstavljali snažnu oporbu, poput velikih stranaka kao što su SDP, HNS, pa i HSS, oni ovdje više ne postoje.
Što na sve to ima reći bivši oporbeni vijećnik Frane Formenti, jedan od najglasnijih oponenata u Skradinu, koji, također, ne živi u ovdje, nego u Zagrebu, ali to ga ne sprječava da vodi brojne inicijative građana, trenutno fokusirane na izmjene

Urbanističkog plana koji smatraju katastrofalnim jer značajno reducira prostor skradinske plaže.

Formenti je za peticiju kojoj je cilj spasiti plažu od devastacije, kako tvrdi, prikupio dosad 850 potpisa Skradinjana, a cilj im je sakupiti ih tisuću.

- Vjerujte, 90 posto Skradinjana je protiv plaže s privezištem i četiri pontona za osam brodova NP KrKa. Ovdje se gradi sabirni centar posjetitelja i privezište NP, sve na štetu Skradina. A taj je prostor oduvijek bio mjesto okupljanja Skradinjana, mjesto zaljubljivanja, prvih poljubaca. Gaze nas i nitko ništa ne pita. A ovo je biser na Krki kojeg će oni unakaziti i uništiti ovu jedinstvenu skradinsku vizuru zbog koje nam dolaze najbogatiji ljudi svijeta, poput Billa Gatesa, zadivljeni ljepotom našeg grada i rijeke Krke. Naša plaža ima dosta livadnog prostora ali ne i obalne crte. Ljeti se tu okupi 400-500 ljudi, velika je tu fluktuacija i gužva u sezoni, mnogi dođu u hladu odmoriti, okupati se, družiti s ljudima. A sad će tu biti 120- metarsko pristanište brodova NP Krka- žali se ogorčeni Formenti.

Obrana plaže

Inicijativa građana koju predvodi ima kontraprijedlog:

- Neka se napravi jedan dugi ponton na koji će se moći privezati četiri broda. Četiri bi bila ovdje, a četiri na Krki i smjenjivali bi se, a oni planiraju čak osam brodova istodobno i ukrcaj i iskrcaj, a to znači i do 1200 ljudi odjednom. No, ti ljudi će se u Skradinu ukrcati na brod NP, obići Park i u povratku, kad se iskrcaju iz broda, ulaze u auto i odlaze, a da Skradin nisu ni vidjeli. Zar je to na korist grada- pita se, i zaključuje kako je posrijedi nacionalna devastacija Skradina.

A to je samo dio problema o kojima govori bivši vijećnik. Pa, zašto se nije kandidirao i makar izborio status vijećnika, i pokušao utjecati na politiku gradske uprave?

- O svemu sam tome govorio kad sam bio vijećnik, ali je otišlo u vjetar. Sve se devastiralo, pa i povijesna baština koja nam je bila glavni argument za dobivanje statusa grada. Htio sam se kandidirati za gradonačelnika, ali jednostavno, zbog posla koji radim, nisam stigao obići sva sela i vidjeti, procijeniti kakve su mi šanse. A ponovo se boriti za jedno- dva vijećnička mjesta, vući ljude za rukav kako bi ih privolio da budu na listi, nisam htio. Pa ipak ja živim i radim u Zagrebu. Plaža mi je trenutno prioritet i učinit ću sve da je obranimo- poručuje Formenti, revoltirano napominjući kako se s blagoslovom gradonačelnika od Skradina radi tek pristanište za NP Krka. A tome se ne treba čuditi, jer, otkud će Brajković imati senzibiliteta za Skradin kad živi u Kninu, uzgred će.

- Ja živim u slobodnoj zemlji i slobodno putujem, a na svojoj prijavljenoj adresi živim i za razliku od nekih nisam je mijenjao. A nikad nisam govorio da moja supruga ne živi i ne radi u Kninu i da imamo dvoje djece. Ali, moji sugrađani znaju gdje živi moja obitelj i to im ne smeta- reći će gradonačelnik Antonijo Brajković.

A na pitanje, je li razmišljao da se, kad mu je već tamo obitelj, kandidira u Kninu, rezolutno je odgovorio:- Ja svoj život ne vidim u Kninu, ja ovdje živim i svoj ću život ovdje organizirati najbolje što mogu.

Što se, pak, plaže tiče, skida odgovornost sa sebe i kaže:

- Pristaništa NP Krka je u urbanističkim planovima od 2009. a ja sam gradonačelnik od 2017. Izdana je građevinska dozvola i dodijeljena koncesija prije nego sam postao gradonačelnik. Nije to loš projekt, a i kad bi bio protiv njega, ne bi ga mogao zaustaviti jer je NP Krka dobio koncesiju prije pet godina i Urbanistički plan grada nema veze s budućim pristaništem. Istina je, tamo neće više biti plaža, ali će biti komunalno pristanište za brodove. Zar nije i šibenska riva na sličan način devastirana?