Marko Jelić, šibensko-kninski župan, koji je koncem proljeća 2021. uspio ujediniti ponajprije birače željne promjene nakon 16 godina neprikosnovene vlasti HDZ-ova Gorana Pauka, a potom povezati i raznorodne političke snage u županiji, mahom "nezavisne", s kojima je osigurao većinu u Skupštini Šibensko-kninske županije, nakon još malo pa dvije godine mandata ne pobuđuje više ni velika očekivanja, ponajmanje euforiju, koja je pratila njegov dolazak na čelo županije. Promjene koje su ljudi očekivali nisu se dogodile, a nakon početne implozije heterogene grupacije koja je održavala vladajuću većinu i mjesecima prijetila ranim slomom vlasti, nastupilo je razdoblje kompromisnog "netalasanja" koje, očigledno, ima funkciju tek održanja aktualne strukture na sadašnjim pozicijama.
Srušio Josipu Rimac
Od Jelića se očekivalo puno. Prije dolaska na dužnost župana obnašao je funkciju gradonačelnika Knina i bio je prvi kojemu je uspjelo skinuti s trona "kninsku vladaricu" Josipu Rimac, za koju se vjerovalo da će tim malim gradom s hipotekom "krajinske prijestolnice" upravljati dokle god bude htjela. Ali pokazalo se da joj Kninjani više ne vjeruju i kad se kao nezavisni kandidat pojavio sveučilišni profesor, mikrobiolog, znanstvenik Jelić, percipiran je kao dobitno rješenje i glatko je pobijedio.
Istim stilom, umjerena retorika, obećanje transparentnosti, borbe protiv korupcije, a za očuvanje tradicionalnih vrijednosti i valorizaciju prirodnih resursa županije, trijumfirao je i na lokalnim izborima u svibnju 2021., ali ovog puta kao kandidat za župana. Podržali su ga i lijevi i desni kojima je bilo dosta HDZ-ove dugogodišnje samovlasti. No, u tu je priču Jelić ušao ponajviše zahvaljujući dogovoru o partnerstvu s primoštenskim načelnikom općine Stipom Petrinom, jednim od najvehementnijih kritičara HDZ-a, koji je, kako će se ispostaviti, računao na radikalne promjene u županiji. I to odmah!
Kako se to u prvim mjesecima nije dogodilo, što je u principu i normalno, jer baš sječa HDZ-ovih kadrova naslijeđenih od prethodne nomenklature, i ne ide preko noći, Petrina je zakotrljao lavinu optužbi na račun župana kojega je i sam zdušno promicao i podupirao. Optužio ga je za "mesijanski kompleks", tvrdio da je manipulator i lažnjak te čak najavio pokretanje inicijative za Jelićev opoziv zbog navodnog nezakonitog i neustavnog rada na štetu stanovnika županije.
Jelić se zbog inicijative svoga partnera Petrine nije odveć uzbudio, hladno je taj potez nazvao tek igrokazom. O optužbama za nezakonito djelovanje, bilo u samoj županijskoj administraciji, u Cestama Šibenik (kninsko preuzimanje, utjecaj na izbor ravnatelja), ili Zavodu za hitnu medicinu (zapošljavanje na četiri sata umirovljene glavne sestre…), župan je s indignacijom kazao da je riječ o lažima, ali da je to modus operandi kontroverznog Petrine koji "neselektivno buba okolo". Naposljetku, na tvrdnje da je Upravni odjel za prostorno uređenje i dalje leglo nepotizma i korupcije, i nakon odlaska pročelnice Semire Škugor, župan je vratio lopticu Petrini insinuacijom da on (Petrina) to vjerojatno najbolje zna jer je i sam obuhvaćen istragom u vezi s ishodovanjem građevinske dozvole na nekim njegovim nekretninama, a koje mu je izdao baš taj odjel i pročelnica s kojom je imao vrlo dobru komunikaciju. Uostalom, branio se Jelić, ako smo već sada (samo par mjeseci nakon preuzimanja vlasti) riješili 600 predmeta više negoli smo ih zaprimili, ne može biti isto kao prije.
Nije bilo sječe
Ali, sve su to, reklo bi se, tempi passati. Situacija u županiji, među nekoherentnim partnerima, u međuvremenu se smirila, Petrina više ne podiže buru u Skupštini, od inicijative za pokretanje opoziva župana je odustao shvaćajući da za to ne može dobiti dvotrećinsku većinu u Skupštini, štoviše, Jelić ponovo za krucijalne stvari u njemu ima potporu, i stvara se dojam kako u županijskoj vlasti napokon sve funkcionira. Što to, zapravo, znači?
Kad je tek izabran za župana Jelić je obećao provesti reorganizaciju županijske uprave na način da se za sve zaposlene pokuša naći mjesto gdje će najbolje funkcionirati i na korist svima. Doduše, reorganizaciju je formalno proveo, tako što je broj upravnih odjela smanjio (s 13 na 9), neke je pročelnike zamijenio, ali realno, ukupan efekt njegovih promjena je da promjena – nema! Ponajmanje je postigao ono što je na početku javno komunicirao kao jedan od svojih ključnih postulata: da svi rade maksimalno funkcionalno i da to bude operativno na korist svih.
Govorio je da će sve dobre stvari započete u mandatu svojih prethodnika nastaviti, malo modificirati i bolje prezentirati, zagovarao reindustrijalizaciju uz turističku ekspanziju, te posebnu fokusiranost na obrazovanje i zdravstvo jer su to ključni preduvjeti za zaustavljanje depopulacije županije. No, depopulacija je nastavljena, što samo znači da županija nije postala regija velikih šansi za sve…
Jelić se nije dao u, po nekima očekivanu, sječu HDZ-ovih kadrova, a one koje je zamijenio svojim akvizicijama, premjestio je na druge, odgovarajuće poslove. Naravno, kod onih koji su premješteni, već i time je izazvao revolt, a neki od njih su i napustili županijsku administraciju. Iako, mnogi Jelićev odnos s HDZ-om sve više vide kao suradnički, a sve manje kao suparnički.
Uostalom, poznato je da je jedina stranka u kojoj je Marko Jelić bio – HDZ. Bio je do 1996. u Mladeži HDZ-a, a Gradski odbor stranke osnovao je s prijateljima u izbjeglištvu u Zadru, u svojoj obiteljskoj kući 1994. godine. Ali, kako je sam više puta rekao, nakon oslobađanja Knina, smisao politike više mu nije bio nimalo privlačan pa se okrenuo obrazovanju i znanstvenoj karijeri.
Kod HDZ-a ga je najviše smetalo, tvrdio je, "pokušavanje nametanja jednoumlja, nedopuštanje slobode mišljenja i stava". Danas s HDZ-om, primjerice u Šibeniku, vrlo dobro surađuje (osobito oko projekta nove bolnice), a u kuloarima se kontinuirano spekulira o njegovom možebitnom povratku u HDZ. Sve po onoj mantri: jednom HDZ-ovac, uvijek HDZ-ovac…
Otkaz Zlatki Kundid
No, ono po čemu će župan Jelić ostati zapamćen činjenica je da je de facto jedan od dva otkaza koja je podijelio, došao u ruke djelatnice s dvije fakultetske diplome i magisterijem te tri desetljeća rada u županiji. Zlatki Kundid. Visokoobrazovana žena s golemim radnim iskustvom, završila je na ulici jer je – previše govorila. Upozoravala je na nepravilnosti u radu nekih županijskih institucija i službi i ostala bez posla. Za nju nije bilo drugog, odgovarajućeg posla kao za neke kolege koji su Jelićevim dolaskom u županiju ostali bez svojih pozicija. Župan je nije uzeo u zaštitu, branio se tvrdnjom kako je on odgovoran za pročelnike, a pročelnici za službenike. Pročelnici, govorio je, ne žele Zlatku u svojim odjelima. Pa je akademska violinistica i magistrica pedagogije koja živi sama, bez ičije zaštite, i skrbi o svojoj dementnoj majci, da bi osigurala kakvu-takvu egzistenciju, danas – trafikantica!
Vrijeme čini svoje, pa je učinilo i u slučaju Zlatke Kundid koja je, na zadovoljstvo župana Jelića, ispala iz fokusa javnosti i u tišini tavori radeći, unatoč svome obrazovanju, kao prodavačica novina i cigareta!?
Bit će doista žalosno budemo li Marka Jelića na funkciji šibensko-kninskog župana pamtili tek po ovom slučaju. Jer, nakon smirivanja koalicijskih strasti i utišavanja halabuke koja je prvih mjeseci mandata kontinuirano dolazila od Stipe Petrine, očito nezadovoljnog županovim načinom rada, kao da se ušlo u neku vrst političke nirvane.
Čini se kao da se u županiji ne događa baš ništa vrijedno medijske pažnje, ništa izvan protokolarnih susreta, obilježavanja obljetnica, održavanja kojekakvih radionica, standardne distribucije županijskih potpora poljoprivrednicima, manje-više simboličnih (jedva 1,5 milijuna kuna u čak tri javna poziva), kreditiranje poduzetnika kroz sufinanciranje kamatnih stopa (!?) itd. Nema velikih projekata iza kojih bi Županija, i napose župan svojim autoritetom stao, koje bi javno afirmirao i promicao. Primjerice, već povijesna brza cesta Šibenik – Drniš – Knin, ispala je sasvim iz fokusa županije, iako bi trebala biti prioritet. Jer, bez prometne povezanosti gradova u županiji, ne može biti ni prave suradnje, ni izgradnje dugoročnih, ekonomskih, zdravstvenih, kulturnih i drugih veza na prostoru koji obuhvaća Šibensko-kninska županija.
Umjesto da taj projekt, star više od četiri ili čak pet desetljeća, dobije prednost i uđe napokon u fazu ubrzane realizacije, Županija se priklanja jednom sasvim iracionalnom "deranju stare koze", poput izgradnje aerodroma Pokrovnik!
Željeznicu guta daljina
Nažalost, ne samo da se županija bolje prometno ne povezuje, nego se i prometno dezintegrira. Nedavno je čak došlo i do toga da je bila, srećom privremeno, ukinuta jedina autobusna linija između Knina i Šibenika! A vlak je u Dalmaciji davno prestao postojati kao funkcionalno prijevozno sredstvo, što je nedopustivo, neodgovorno i regresivno. Zašto se Županija ne angažira ozbiljnije na reafirmaciji i obnovi željezničkog prometa koji je nekoć vrlo dobro povezivao ovaj prostor?
O tome se u Županijskoj skupštini ne govori. A radi li se na tome, to javnost ne zna jer župan Jelić ne misli da je dužan javnost redovito informirati o onome što se u njegovoj administraciji radi, mimo klasičnih protokolarnih aktivnosti. Konferencije za novinare nisu u itineraru župana, s medijima nema redovite komunikacije, nema konferencija za novinare, izostaje transparentni odnos s javnošću koji bi morao biti standard u lokalnoj (regionalnoj) upravi. Jelić novinarima nije nedostupan, ali isključivo pojedinačno, s predstavnicima medija nerado se susreće kolektivno, a zašto je tomu tako, možemo samo spekulirati.
Jelić je potporu građana dobio prije nešto manje od dvije godine kao antipod HDZ-u i njihovom dugogodišnjem šefu županije. Razumljivo je da se očekivao i drugačiji način upravljanja, brži pomaci i vidljiviji rezultati nove političke, pače nezavisne, nomenklature. No, to je izostalo. Za razliku od Grada Šibenika, kojim upravlja HDZ-ova vlast, gdje su rezultati, ma što tko o toj vlasti mislio, ipak vidljivi, nešto se u gradu događa, lice grada se mijenja, i zato je ta ekipa u trećem mandatu. Jelić, nastavi li ovako, teško da bi dobio i drugi mandat…
Ponekad bi čovjek pomislio da je bolje i kad se svađaju, jer se iz te buke ipak nešto izrodi, a u tišini koja je zavladala nitko, mimo onih u sustavu, nema pojma što se zapravo zbiva. Čak je i Iris Ukić Kotarac, zamjenica župana, inače desna ruka Stipe Petrine, neutralizirana. Ne čuje se više ni njezin izdvojeni glas, a svojedobno je djelovala poput opozicije Jeliću, nezadovoljna djelokrugom posla koji je od župana dobila. Koliko se javno vidi, svedena je na protokol, baš kao i župan. A to nije ono zbog čega su ih građani birali i što su od njih očekivali.
I kad imate u vidu tu novu introvertiranost županijske vlasti, muk iz redova NL Stipe Petrine, prigušenost jedne drčne, otvorene i uvijek kritički raspoložene političarke poput Iris Ukić Kotarac, kad pogledate službene stranice Šibensko-kninske županije s kojih odjekuju tek protokolarni događaji, i čujete župana Jelića koji netalasanje ima kao politički imperativ, ma koliko da je neproduktivan, što vam je za misliti? Osim možda da je riječ o županijskoj administraciji koja više ni na koji način, kamoli ozbiljnijim promjenama, ne želi riskirati svoj opstanak na vlasti…